gȃo (

gȃl 2 ) prid.

DEFINICIJA

zast. koji je crn, mrk, os. za životinje tamne dlake

ONOMASTIKA

Gȃl m. os. ime (narodno, prema tamnoj kosi ili puti ili zaštitno)
pr.: Gȃl (560, S Hrvatska), Gálac (210, S Dalmacija, Lika), Gàlaš, Gàlavić, Gále (250, J i sred. Dalmacija, v. i Gabrijel), Gàlečić, Gàlek, Galéković (550, Velika Gorica), Gàlenić (Dugo Selo), Gȁleša, Gàlešić (520, Biograd, Bukovica), Gȁleta (Valpovo), Gàletić (370, Lika, Pokuplje), Gàletīn, Galétović (100, Brač, Dalmacija), Gàličić (Slavonija), Gálić (4470, posvuda), Gàlijān (130, Banovina), Gàlijanić (Petrinja), Galína (140, Novi Marof, Zagorje), Galínac (100, Ozalj, Pokuplje), Galínec (510, Ivanec, Koprivnica), Galínović (120, sred. Dalmacija, Slavonija), Gálo (I Slavonija, Istra), Gálonja (Osijek), Galóšević (Valpovo), Gàlošić (Zadar), Gàlov (140, Metković), Gȃlović (2450, posvuda), Gàlunić (260, Zagorje, Z Slavonija), Gàlušić (Labin), Gàljan, Gàljanić (130, Primorje), Gàljen (Banovina), usp. Arapin, usp. Morović, usp. Crnić i sl.

ETIMOLOGIJA

prasl. *galъ: crn, gao ≃ v. galice

PRIMJERI U REČENICAMA