Sȁlamōn

DEFINICIJA

1. v.
2. bibl. pov. najmlađi sin kralja Davida, treći kralj Izraela (10. st. pr. Kr.); unaprijedio je trgovinu, obogatio zemlju i sagradio jeruzalemski hram; kasniji su pisci Biblije slavili njegovu mudrost, pripisivali mu mudre izreke i knjige (Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama) koje su uglavnom napisane više stoljeća poslije njega

ONOMASTIKA

Sȁlomōn m. os. ime (bibl. podrijetla); isto: Sȍlomōn
pr.: Sȁlamōn (200, Labin, Primorje, Istra, I Slavonija), Sȁlamūn (110, Šibenik, Petrinja, Istra), Salàmunić (Hvar, Split, Jelsa na Hvaru), Salamúnović (Slavonski Brod, Brač), Sȍlomūn (190, Banija, Zagreb, Našice, Turopolje), Šȁlamōn (440, Međimurje, Ludbreg, Podravina), Šȁlamūn (160, Vrbovec, Varaždin, Prigorje), Šalamúnec (Čazma, Zagreb, Bjelovar), Šáldić (Samobor, ist. Slavonija), Šálić (380, Sisak, I Slavonija, Zagreb, Rijeka), Šàlin (Sesvete, Požega), Šàlina (Zadar), Šalínović (460, Vrgorac, Split, juž. Dalmacija, I Slavonija), Šálković (580, Krapina, Kutina, Slavonija, Zagorje), Šàlov (440, Trogir, Zadar, sred. Dalmacija), Šȍjāt (520, Senj, Zagreb, Virovitica, Slavonija, Turopolje), Šȍla (380, Zagreb, Bjelovar, Prigorje, Split, Đakovo, Koprivnica), Šolája (560, Zagreb, Knin, Novska, Pokuplje, Ogulin, Korenica), Šólčić (160, Samobor, Zagreb, Jastrebarsko, Slavonija), Šòmek (Karlovac)

ETIMOLOGIJA

hebr. šëlomoh: njegov mir

PRIMJERI U REČENICAMA