diskordàncija ž

DEFINICIJA

1. dvije ili više stvari koje nisu u skladu (u mišljenju, u bojama, u veličini dijelova neke cjeline i sl.); divergencija, nepodudaranje, neslaganje, razlikovanje
2. glazb. slijed ili istovremeno zvučanje tonova čiji je odnos muzički nelogičan ili neprihvatljiv, greška u zvuku između više glasova i instrumenata
3. pat. značajan simptom shizofreničnih stanja, sastoji se u razlici između izloženih misli, emocionalnog tona, mimike i sl.
4. ekon. u statistici, recipročno stanje dviju pojava čije varijacije imaju suprotan smisao
5. geol. međusobna položenost slojeva stijena pod različitim kutovima; nastaje zbog tektonskih poremećaja

ETIMOLOGIJA

srlat. discordentia, discordia: nesloga ≃ discordans: koji nije složan ← discordare: ne slagati se

PRIMJERI U REČENICAMA