čìtluk m <N mn -uci>

DEFINICIJA

pov. seoski posjed, poljsko dobro kao vlasništvo spahije, selište na spahijskom imanju za vrijeme Osmanskog Carstva; čifluk

SINTAGMA

čitluk-sahibija pov. onaj koji na čitluku ubire svoj dio uroda sa zemlje (devetina) i u raznim prilikama, ob. se smatra vlasnikom zemlje i onim koji ima pravo seljacima narediti da mu rade (za razliku od spahije)

ONOMASTIKA

pr.: Čìtlak (Ravni kotari)

ETIMOLOGIJA

tur. çiflik, çiftlik

PRIMJERI U REČENICAMA