strȕga ž <D L -i, G mn strȗgā>

DEFINICIJA

1. ograđeno mjesto na otvorenom prostoru za mužu ovaca (ob. na prolaznim mjestima stočara nomada)
2. otvor ograde ili tora
3. strmo korito potoka
4. neob., v. kupina

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Strugáčevac (130, Valpovo), Strȕškī (Ludbreg), Strȕžan (Đurđevac)
mikrotop. (ob. mjesta za mužu ovaca): Strùžina, Strùžīšće, Strùžīšte
hidronim. (ob. potoci ili barovita zemljišta): Strȗg (desetak potoka po Slavoniji i Podravini), Strȕga (potoci kod Knina, Zagreba, Vinkovaca; zemljišta kod Karlovca), Strȕge (zemljište u Lici), Strȕgačić (potok), Strúžac (rukavac Save), Strúžec (Trebarjevo), Strȕžica (Poljica), Strùžnica (vrelo, Lika, Varaždin), te dvočlana imena: Mȃlī Strȗg (rukavac Velikoga Struga), Vèlikī Strȗg (l. pritok Save kod Kostajnice), Mȅđustrugovi (područje između Velikog i Malog Struga), Strȕšničkī pòtok (Petrinja)
top. (naselja): Strȗga (Ludbreg, 574 stan.), Strȕga Bȁnskā (Dvor), Strȕga Nȃrtskā (Dugo Selo, 204 stan.), Strȕžāni (Slavonski Brod, 181 stan.), Strúžec Pȍsavskī (Grad Zagreb, 84 stan.), Šárić Strȕga (Ploče, 259 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *struga (rus. strúga: duboko mjesto u rijeci, češ. strouha)

PRIMJERI U REČENICAMA