sȋn m <N mn sȉnovi/sȋni knjiž., G sȉnōvā/sinóvā>

DEFINICIJA

1. osoba muškoga spola prema svojim roditeljima [prvorođeni sin; zakoniti sin]
2. a. fam. (u prisnom obraćanju starije osobe) mlađi muškarac [sine moj, to ti ne valjab. (ob. mn) mladi naraštaj, novo pokoljenje [od oca na sina s naraštaja na naraštaj

SINTAGMA

duhovni sin pristalica nečijeg učenja;
sin prirode čovjek koji živi prirodnim životom

FRAZEOLOGIJA

majčin sine! uzvik kao uzrečica u neposrednu obraćanju za pojačavanje kad govornik ističe da ima pravo i da je dokazao svoju tvrdnju;
mamin (majčin) sin mamina, majčina maza, mezimac;
tatin sin 1. muško dijete sasvim nalik na oca 2. sin utjecajna oca (roditelja)

ONOMASTIKA

Sìniša m. os. ime (narodno)
pr.: Ràdusin (190, Gračac, Slavonija, Zagreb i okolica, v. i rad 1 ), Radusínović (Slavonija, Banovina), Sȋnčić (410, Opatija, Primorje, Istra), Sìnek (Garešnica, Daruvar), Sìničić (120, Nova Gradiška, sred. Dalmacija), Sínić (Ogulin, Rijeka), Sínkić (Kutina, Zagreb, v. i Šimun), Sínko (Međimurje, Rijeka, v. i Šimun), Sínković (1500, Zabok, Zagreb, Međimurje, Zagorje, v. i Šimun), Sinóvčević (Požega, Slav. Brod), Sìnōvčić (590, Split, sred. Dalmacija, Brač, Zadar), Sinóvec (Zagreb, Ivanec)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. synъ (rus., polj. syn), lit. sūnus ← ie. *suHnus (grč. hyiós, skr. sūnu-)

PRIMJERI U REČENICAMA