akùzatorskī prid.

DEFINICIJA

pravn. koji se odnosi na tužitelja (akuzatora); tužiteljni, optužni

SINTAGMA

akuzatorski postupak pravn. tip kaznenog postupka u kojem je sud procesno pasivan, a stranke u procesu ravnopravne, opr. inkvizicijski postupak, v. inkvizicijski ;
akuzatorsko načelo pravn. načelo u kaznenom postupku prema kojemu su sve tri procesne funkcije (optužna, obrambena i sudbena) odijeljene i povjerene posebnom procesnom subjektu (»nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivica«)

ETIMOLOGIJA

lat. accusator: tužitelj ← accusare: tužiti

PRIMJERI U REČENICAMA