sfȇrnī prid.

DEFINICIJA

koji se odnosi na sferu

SINTAGMA

sferna aberacija fiz. pojava koja nastaje zbog različitog položaja sjecišta zraka koje prolaze rubom, odnosno sredinom leće ili zrcala;
sferna astronomija disciplina koja proučava prividna gibanja nebeskih tijela oko Zemlje koja prividno miruje;
sferna dužina mat. kraći luk glavne kružnice na sferi, njegova duljina je najkraća udaljenost dviju točaka na sferi (glavna kružnica je presječnica sfere s ravninom kroz njezino središte);
sferna geometrija mat. dio geometrije koji proučava sferu i istaknute podskupove njezinih točaka;
sferna trigonometrija mat. dio geometrije u kojem se metrički odnosi između stranica i kutova sfernog trokuta izražavaju trigonometrijskim funkcijama;
sferne koordinate mat. koordinate s obzirom na poseban, sferni koordinatni sustav u prostoru; položaj točke zadan je s određena dva kuta i jednom dužinom;
sferni kut mat. kut što ga čine dvije glavne kružnice na sferi;
sferni trokut mat. dio sfere omeđen trima glavnim kružnicama, pri čemu se ističe onaj kojem su sve stranice i kutovi manji od 180°

ETIMOLOGIJA

vidi sfera

PRIMJERI U REČENICAMA