tlȍ sr <G tlȁ, N mn tlȁ, G tálā, D L I tlȉma>

DEFINICIJA

1. površina zemljišta ili druga osnovna površina (po kojoj se hoda, na kojoj se što podiže i sl.) [čvrsto tlo; sklisko tlo; na hrvatskom tlu; na rodnom tlu]
2. geol. površinski sloj Zemljine kore koji se sastoji od mineralne i organske tvari, vode i zraka

SINTAGMA

čvrsto tlo zemlja u odnosu na zrak ili kopno u odnosu na more

FRAZEOLOGIJA

biti na svom tlu dobro uspijevati, osjećati se sigurno;
gubiti tlo pod nogama, izmiče mu tlo ispod nogu gubiti oslonac, podršku, sigurnost;
pasti na plodno tlo dati rezultata, imati učinka (o idejama, zamislima, učenjima itd.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *tьlo (rus. tlo, polj. tło), lit. tilės: podne daske u čamcu

PRIMJERI U REČENICAMA