sȗd 1 m <G súda, N mn sȕdovi>

DEFINICIJA

1. a. mišljenje o kome ili o čemu; ocjena b. pravn. sučev pravorijek
2. a. pravn. državni organ koji vrši jurisdikciju [istražni sud; drugostupanjski sudb. meton. zgrada u kojoj se nalazi i u kojoj zasjeda takva ustanova [općinski sud; okružni sud; vojni sud]
3. općenito čovjek ili više ljudi koji sude [sud zasjeda]
4. log. iskaz kojim se što tvrdi ili poriče; sud se dijeli prema a. kvaliteti [afirmativan sud; negativan sud; limitativan sudb. modalitetu [problematičan sud; apodiktičan sudc. opsegu/kvantiteti [univerzalni sud; partikularni sud; singularni sudd. relaciji [kategorički sud; hipotetički sud; disjunktivni sude. strukturi [jednostavni sud; složeni sud; kopulativni sud; konjunktivni sud; divizivni sud; disjunktivni sud]

SINTAGMA

analitički sud log. sud u kojem je predikat sadržan u subjektu i do kojeg dolazimo jednostavnom analizom subjekta; a priori iracionalan sud koji ne ovisi o iskustvu (npr. »Bog je apsolutno savršeno biće«), opr. sintetički sud;
disciplinski sud pravn. poseban organ za prekršaje u službenoj dužnosti;
egzistentni sud log. sud s realnim značenjem koji govori o činjenicama, u prvom redu o postojećim stvarima;
posljednji (strašni) sud rel. bibl. sud koji će suditi živima i mrtvima na koncu svijeta;
prijeki sud pravn. vojn. poseban sud koji u ratno vrijeme sudi po kratkom postupku;
signifikatni sud log. sud s logičkim značenjem koji govori o stanju nepostojećih stvari koje su moguće, opr. egzistentni sud;
sintetički sud log. sud u kojem predikat nije sadržan u subjektu, nego se nadodaje subjektu kao novi moment; a posteriori, iskustven sud (npr. »Čovjek je visok«), opr. analitički sud;
sud časti kolegijalna skupina unutar neke struke, društva itd. koja rješava pitanja koja zadiru u pojmove časnog obavljanja posla, dostojanstva struke i čuvanja ugleda pojedinca i profesije;
sudovi svijesti fil. vrsta sudova koji izriču ono što je doživljeno ili opaženo u direktnoj svijesti

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Sùčec (490, Turopolje, Banovina, Vrbovec, Donja Stubica), Sùčevac (Zagreb, Požega, Rijeka), Sȕčić (2080, Zagreb, Split, Zagora, Sisak, I Slavonija), Súdac (270, Karlovac, Pokuplje, Zagreb), Súdec (190, Varaždin, Zagreb, Međimurje, Zagorje), Sùdinja (Zadar), Súić (Zagreb, Vis), Súja (Novska, Zagreb), Sùjević (Istra, Primorje)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. sǫdъ (rus. sud, polj. sąd) ← ie. *k'om-dh[sub]1[/sub]o- (stir. cond: um)

PRIMJERI U REČENICAMA