čȅtnīk m <V -īče, N mn -īci>

DEFINICIJA

1. pov. srp. član vojnopolitičke organizacije osnovane 1903. za borbu protiv Turske i za oslobađanje dijelova Srbije i Makedonije od turske vlasti
2. pripadnik krajnje nacionalističko-desničarske poluvojne organizacije koja je djelovala u Jugoslaviji 1918—1941.
3. pripadnik jugo-monarhističkih oružanih odreda u 2. svjetskom ratu (1941—1945) koji su zastupali velikosrpski program i provodili etnička čišćenja muslimanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i osvetništvo nad hrvatskim stanovništvom; kolaborirali protiv partizana s talijanskim i njemačkim okupatorskim vlastima i vojnim postrojbama, usp. Mihailović (Draža)
4. član srpskog četničkog pokreta (jedno od imena Srpska radikalna stranka) osnovanog 1990. s programom velike Srbije i etničkih čišćenja na prostorima bivše države SFRJ, usp. čedo
5. zauz. zn. pov. pripadnik zemaljske obrane za Austro-Ugarske (reg. u Dalmaciji)
6. pov. vojn. bojnik (major) u starom domobranskom nazivlju

ETIMOLOGIJA

v. četa

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

srbin, udbaš, velikosrbin, ratni zločinac, fašist, antifašist, zločinac, jugoslaven, četnički vojvoda, srbijanac, cetnik, jugonostalgičar, boljševik, orjunaš, hrvat, komunist, simo dubajić, milicajac, jugosloven, šiptar

PRIMJERI U REČENICAMA