kȁntor m

DEFINICIJA

1. pov. srednjovjekovni službenik u crkvi, odgovoran za crkveni zbor; predmolitelj
2. a. zborovođa i upravitelj pjevačke škole (u njemačkim Protestantskim crkvama) b. kat. orguljaš i zborovođa c. jud. hazan (predmolitelj) i pjevač-solist (u sinagogama)

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Kȃntor (110, Osijek, I Slavonija), Kantúra (Zagreb, Klanjec)

ETIMOLOGIJA

lat. cantor

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

henryk, engelbert, orguljaš, tadeusz, salezijanac, piotr, stanisław, györgy, krzysztof, andrzej, rostropovič, nikolaus, jános, tomko, flautist, modrzejewski, józsef, stanislaw, witold, prelat

PRIMJERI U REČENICAMA