lȗč ž <I -i>

DEFINICIJA

1. borovina u obliku klade ili iverja, služi za potpalu vatre
2. arh. a. jez. knjiž. svjetlo b. pren. prosvjeta

ONOMASTIKA

pr.: Lȗč (Nova Gradiška), Lúčev (230, Šibenik, J i sred. Dalmacija, v. i luka (3))

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. lučь (rus. luč, polj. łuczywo: zublja) ← ie. *lowk- (lat. lux: svjetlo, skr. rocate: svijetli)

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

specijalni športovi, plam, iskra, iskru, plamen, prižgala, plamen svijeće, neugasiva, svijetlost, svjetlost, plamičak, žar, svetlost, polet, voštanicu, baklju, svitlost, uskrsna svijeća, plamti, sonce

PRIMJERI U REČENICAMA