tȏk 1 m <N mn tókovi>

DEFINICIJA

1. oblik kretanja žive vode u prirodi; smjer vode tekućice; put kojim protječe rijeka ili potok i sl.; korito
2. fiz. ukupna masa čega (tvari, energije i dr.) koja u jedinici vremena proteče kroz površinu okomitu na smjer protjecanja [magnetni tok; svjetlosni tok; čestični tok; energijski tok; protok, fluks
3. kretanje u prostoru (za razliku od kretanja u vremenu) [svaki tijek ima svoj tok; smjer, upravljanje, usp. tijek

SINTAGMA

bijeli tok bijelo pranje, odljev iz maternice (fluor albus);
kružni tok križanje dviju ili više ulica ili cesta u obliku kružnice

FRAZEOLOGIJA

biti u toku ne zaostajati u informacijama, ne gubiti korak u praćenju novosti, događaja i informacija;
ide (stvari idu) svojim tokom sve se odvija na predviđen ili uobičajen način;
u toku, tokom (čega) s vremenskim značenjem: za (vrijeme), u doba trajanja; s prolaženjem, s odmicanjem [tokom vremena]

ETIMOLOGIJA

prasl. *tokъ (rus., polj. tok) ≃ v. teći

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

tijek, slijed, protok, tjek, tok rijeke, tijek događaja, tokovi, smjer kretanja, ritam, polaritet, smjer, proces, dotok, vodotok, vodeni tok, daljnji tijek, ciklus, pritok, životni ciklus, slijed događaja

PRIMJERI U REČENICAMA