Bàbonići (

Babonȇgi) m mn]

DEFINICIJA

pov. hrv. feudalna obitelj poznata od 12. st.; na vrhuncu moći poč. 14. st. držali su prostor od Kranjske do Vrbasa i od Save do Gvozda; najstariji im je posjed Vodica blizu Dubice; prvi poznati član obitelji je Stjepan I; Stjepan II i Baboneg I dobili su od kralja Bele IV povlastice za vojne zasluge (protiv Tatara) 1241; Radoslav I postaje slavonskim banom 1287/1288, a njegov brat Stjepan II 1288; u 14. st. među najmoćnijim feudalcima Slavonije, pomažu Habsburgovce; prilikom podjele obiteljskih imanja u 14. st. Radoslav II dobio krajeve uz Sanu i grad Blagaj pa se po njemu njegovi potomci nazivaju Blagajski

PRIMJERI U REČENICAMA