zlȍ

(I) sr <G zlȁ, G mn zálā>

DEFINICIJA

1. loš, ružan čin, ružno djelo, loša djela, opr. dobro (I)
2. nevolja, nesreća
3. rel. teol. ono što je protiv čovjeka i prirode i iz čega se razvija odbijanje, neprihvaćanje, zaziranje i gađenje; u kršćanstvu shvaćeno kao čin Sotone [metafizičko zlo; fizičko zlo; moralno zlo]

FRAZEOLOGIJA

dati se na zlo 1. pokvariti se, propasti (o osobi) 2. pogoršati se (o bolesti); prozliti se;
dijeliti s kim dobro i zlo biti vjeran, odan kome;
doskočiti zlu naći lijeka, otkloniti ili spriječiti nešto;
nemojte uzeti za zlo nemojte shvatiti kao lošu namjeru;
nužno zlo ono što se ne da ili ne može izbjeći;
pošlo sve po zlu pošlo sve kako ne valja ili ne treba, propalo;
po zlu poznat (čuven) poznat kao loš;
(ići) sa zla na gore padati sve niže, stalno se pogoršavati;
stati zlu na put spriječiti ili onemogućiti nečije loše postupke;
to sluti na zlo to se može loše svršiti, to najavljuje neku neugodnost, nesreću;
zlo ne čulo (formula koja se izgovora, ob. etnol., kad se što mora spomenuti u razgovoru od straha da se ne dozove) [sa zdravljem sam bolje, zlo ne čulo = da ne ureknem; samo da ne bude gore, ne dao Bog da bude gore;
zlo zlim vratiti osvetiti se;
zlu ne trebalo neka se nađe, može zatrebati

ETIMOLOGIJA

vidi zao

PRIMJERI U REČENICAMA