mȏre sr <G -a>

DEFINICIJA

1. velika površina, prostor slane vode koji okružuje kontinente, dio oceana koji više ili manje zalazi u kopno [Sredozemno more]
2. pren. velika količina, mnoštvo, velik broj čega, veliko prostranstvo [more problema]
3. morska voda [napiti se mora; ugrijati more]

SINTAGMA

debelo more pučina;
malo more naizgled zatvoreno more;
mrtvo more 1. stanje kad valovi nemaju smjera (ob. nakon smirivanja vjetra) 2. pren. ustajalost, nedogađanje, stanje bez djelatnosti, učmalost, žabokrečina;
otvoreno more more kojemu se ne vide granice; svjetsko more, pučina;
sinje more modro more

FRAZEOLOGIJA

briga me (ne) što Mađarska nema more baš me briga (za ono o čemu se govori); svejedno mi je; ravnodušan sam;
budali je more do koljena posl. budali se sve čini jednostavno, ni u čemu ne vidi problema;
hvali more drž' se kraja 1. dosl. more krije velike i neslućene opasnosti, na kopnu je život sigurniji i nije ugrožen 2. pren. ne zanosi se previše opasnostima; sigurno je sigurno; drž' se (kume) zida;
ima (malo) mora;
more je more je pomalo nemirno, ima valova, nije mirno kao da je bonaca;
ko veslom po moru, v. veslo ;
ne zna da je more slano ni o čemu ne zna ništa;
otići na more 1. otići na ljetovanje na moru 2. ukrcati se na brod kao pomorac;
plodovi mora morske ribe, mekušci itd. koji se u raznim kombinacijama služe kao jelo;
ravno mu je sve do mora potpuno je neosjetljiv, neshvatljivo ravnodušan;
slan ko more, v. jadranski ;
soliti more, v. soliti

ONOMASTIKA

top. Jadransko more, Karinsko more, Novigradsko more itd.

ETIMOLOGIJA

prasl. *more, *morě (rus. móre, polj. morze), lit. marios ← ie. *mori (lat. mare, got. marei)

PRIMJERI U REČENICAMA