o-,

ob-

DEFINICIJA

(u nekim riječima i oba-, pred bezvučnim suglasnicima op-) u složenim glagolima označava 1. a. materijalno obuhvaćanje predmeta radnjom, okruživanje i prostiranje oko predmeta [okružiti; obasuti; opkopatib. nematerijalno [opjevati; obuzeti; opčiniti]
2. a. dovođenje u stanje izvršenjem radnje [ohrabriti prema hrabriti; osakatiti prema sakatitib. opskrbiti, opteretiti, izložiti postupku itd. [osedlati; olistatic. završiti radnju [oprasiti, ojanjiti (o rasplođivanju)
3. izvršiti radnju po površini ili na gornjem dijelu čega, bez obzira na to postoji li osnovni glagol [ogrepsti prema grepsti; okrznuti nema gl.
4. biti obuhvaćen radnjom glagola, doveden u stanje [obamrijeti prema mrijeti; obiknuti nema gl.
5. uz pozitiv i komparativ pridjeva znači prisutno svojstvo koje ne dominira u zn. onoga što pridjev znači [omalen prilično malen; oblesav prilično blesav

ETIMOLOGIJA

v. o (I)

PRIMJERI U REČENICAMA