Dobro ti stoji crnina.

Ni ovaj moj crni ogrtač, dobra majko, ni uobičajena svečana crnina, ni vetrovit uzdisaj stegnutog daha, ne, ni u oku potoci od suza, ni utučen izraz lica mog, zajedno sa svim načinima, bojama i oblicima tuge... ne mogu me stvarno izraziti.

Na mjestu očiju bila je samo crnina.

Kakva je to crnina?

Prošli put kad mi je puklo srce osjećao sam se kao da mi je na glavu pala sokolova kapuljača, znaš, i sve što sa vidio je bila potpuna crnina.

Ne prikazuju me, dobra majko, verno ni moj ogrtač crni, niti ova uobičajena svečana crnina, ni utučen izgled lica mog, sa svim mogućim oblicima žalosti koje ispoljavam.

Cinjenica kako crnina suzava je samo slucajnost.