vȉc m <G vìca, N mn vìcevi>

DEFINICIJA

kratak pripovjedni oblik s duhovitim iznenađujućim obratom, šaljiva pričica s poentom ili neočekivanim smiješnim raspletom [pričati viceve; ispričati vic; đački vic; dječji vic; židovski vic; dosjetka, pošalica, šala

FRAZEOLOGIJA

bradati vic, vics bradom nešto odavno poznato;
čokoladni vic vic koji svom autoru ili prepričavaču može donijeti neugodnost, koji ga čak može otjerati u zatvor (zbog sadržaja koji je navodno nepoćudan vlastima);
masni vic vic na lascivnu temu uz uporabu vulgarnih riječi;
seljački vic 1. grub, vulgaran, nepristojan vic 2. zadatak ili pitalica kojom se prikraćuje vrijeme, ob. se odlikuje zdravorazumskom jednostavnošću;
to je iz drugog vica žarg. upozorenje na nelogičan slijed izlaganja ili naglašavanje da dvije stvari ne idu zajedno

ETIMOLOGIJA

njem. Witz

PRIMJERI U REČENICAMA