tȍp 2 m <N mn tòpovi>

DEFINICIJA

1. vojn. topničko (artiljerijsko) oružje, vatreno oružje razmjerno široke cijevi kojim se na veće daljine ispaljuju eksplozivni hici, puni se granatama [poljski top; protuoklopni top; vodeni top]
2. šah razg. figura u igri šaha; kula, toranj (T)
3. veći smotak (tuba) štofa, platna, u prodaji na metar
4. tehn. uređaj u katodnoj cijevi koji proizvodi elektronski snop
5. žarg. nedovoljna ocjena; jedinica

FRAZEOLOGIJA

gluh kao top (u šali) sasvim gluh;
kao da je pred topom letio vrlo je otrcano odjeven, vrlo neuredan, ofucan, otrcan;
kao iz topa naglo, bez oklijevanja (odgovoriti, reći);
u top satjerati (baciti, staviti) jako izgrditi, oštro napasti;
zaspati, spavati kao top (u)tonuti u tvrd, dubok san, tvrdo zaspati, spavati

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Tòbdžīć (Križevci), Tȍpčagić (Pula, Rijeka, Labin), Tȍpčić (290, Nova Gradiška, sred. Dalmacija, Bjelovar)

ETIMOLOGIJA

tur.

PRIMJERI U REČENICAMA