òfīcīj m

DEFINICIJA

1. zast. služb. rad u javnim djelatnostima ili organizacijama države, vojske, crkve; služba
2. kat. a. služba, dužnost klerika da mole brevijar b. meton. dio brevijara koji se mora izmoliti u jednom danu

ETIMOLOGIJA

lat. officium ← opificium ≃ opus: rad, djelovanje + facere: činiti; officialis: služben

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

časoslov, psaltir, naučitelj, himan, brevijar, ivan zlatousti, franjo saleški, isihije, jovan zlatousti, uficij, polion, siluan, antun padovanski, karlo boromejski, franjo ksaverski, filip neri, obrednik, josip cafasso, gaudencije, vid-miholjice

PRIMJERI U REČENICAMA