bȕnja ž <G mn bȗnjā>

DEFINICIJA

razg. pov. u primorskim krajevima manja građevina od kamena, kružna tlocrta i kupasta krova, izgrađena bez veznog sredstva (suhozidna), za sklanjanje od nevremena i za stalno prebivanje; poljarica

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Bȕnja (Biograd, Split), Búnjac (Glina, Banovina), Bȕnjān (Petrinja, Banovina)

ETIMOLOGIJA

tal. bugna: koš, košarica ≃ bugno: košnica

PRIMJERI U REČENICAMA