kakofònija ž

DEFINICIJA

1. lingv. glasovi ili tonovi koji zajedno zvuče neskladno, opr. eufonija
2. glazb. neugodan zvukovni dojam što ga ostavlja skladba prepuna disonanci
3. pren. loše slaganje postupaka, namjera, zamisli itd. [kakofonija ideja i interesa; nesklad, neslaganje

ETIMOLOGIJA

grč. kakophōnía ≃ kako- + -fonija

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

papazjanija, kakofonija zvukova, dernjava, onomatopeja, zbrka, polifonija, artikulacija, histerija, disharmonija, galama, konfuzija, harmonija, pomutnja, intonacija, kakofonijom, međuigra, buka, suzvučja, tišina, melodija

PRIMJERI U REČENICAMA