ruina značenje i definicija

  • Definicija i značenje riječi ruina, kao i primjeri u rečenici

ruìna ž

DEFINICIJA

1. (ob. mn) knjiš. razvalina, ruševina
2. pren. onaj koji je propala zdravlja, potpuno oronuo [ruina od čovjeka]

ETIMOLOGIJA

lat. ≃ ruere: rušiti se

PRIMJERI U REČENICAMA

2

Ja sam stara ruina.

2

Ona je ruina.

1

I koja je poenta, Petre, da se ruina vrati?

1

Mjesto je ruina.

0

Objektivno gledano, već sam ruina.

0

"a ne pićem natopljena, seksom poremećena ruina.

-1

Kad se vratio, bio je ruina.

-1

Policajko Morgan, žena je ruina.

-1

Nakon Whitefieldova odlaska, njegova je kongregacija bila ruina.

-1

# A to je ruina #

-1

Ne pričaj mi o vatrenom zmaju, znam što je bijes i ruina.

-1

Ne, dugo sam razgovarao s njim. On je jedna ruina.

-2

Nisam emocionalna ruina.

-3

On je jedna ruina.

-5

Moja je mama ruina.

Jezikoslovac.com

Jezikoslovac je nova web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!