dȏl (

dȏ 1 ) m b>G dȍla, N mn dòlovi/dȏli jez. knjiž.

DEFINICIJA

manja dolina; udolina

FRAZEOLOGIJA

ni u brdo ni u dol, v. brdo

ONOMASTIKA

pr. (prema svojstvu lokaliteta doseljenja): Dȏl (Karlovac, Pokuplje), Dòlački (180, Velika Gorica, Čazma, Prigorje, Banovina), Dòlak (Virovitica, Rijeka, Podravina), Dòlan (Ivanić Grad), Dòlanc, Dòlančić (110, Donji Miholjac), Dòlanskī (Dolànjskī) (Jastrebarsko, Bjelovar, Pokuplje), Dòlar (110, Čakovec, Varaždin, Križevci), Dólci (Split, sred. Dalmacija), Dòlčić (160, Donja Stubica, Prigorje, Podravina, Zagorje), Dòlečki (Karlovac), Dòlenac (Petrinja, Banovina, Pokuplje), Dòlenc (150, Varaždin, Zagreb), Dòlēnčić (210, Čakovec, Moslavina, Podravina), Dòlenec (Dolénec) (880, Koprivnica, Podravina, Međimurje, Zagorje), Dòlenec Čȉžmek (Donja Stubica), Dolènskī (Bjelovar), Dòlenjak (Dugo Selo), Dòličkī (Krapina, Požega), Dólić (540, Kordun, Zagora, I Slavonija, Banovina), Dòlina (Dubrovnik, Split), Dòlinac (110, Podravska Slatina, Podravina), Dòlinār (140, Ozalj, Pokuplje, Primorje), Dòlinić (Pakrac, Banovina), Dolìnščak (Dolinščȃk) (Čakovec, Rovinj), Dòlinšek (Osijek, Pula), Dòloš (Kutina), Dòlošćak (Dološćȃk) (Koprivnica), Dòlošić (Našice, Slavonija), Dòlovčak (Dolovčȃk) (240, Krapina, Zagreb), Dòlović (Čakovec) Dòlovski (Dolòvskī) (110, Zagorje, Podravina, Primorje), Dòlskī (Zagorje), Dòlšak (Klanjec), Dòlušić (Delnice, Primorje, Z Slavonija), Dóljac (Ozalj), Dòljak (Rijeka), Dóljan (Zagreb), Doljánac (Valpovo, Biograd, Slavonija), Dóljanin (200, Sinj, Split), Dòljankić (Đakovo)
top. (često u mikrotop. kao ime ili dio naselja): Dóčić, Dȏl, Dólčani (Istra, etnik kao ojkonim), Dóli, Dolìna, Dòlīnci (etnik kao ojkonim), Dóljani (Dȍljāni); (složenice tipa): Mr̀kodōl, Rázdōlje, Sùhodōl

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. dolъ (rus. dol, polj. dół) ← ie. *dhol- (grč. thólos: kupola, got. dals: dolina)

PRIMJERI U REČENICAMA