mȋg m <N mn mȉgovi>

DEFINICIJA

1. brzi pokret, stisak kapka oka kojim se daje neki znak
2. pren. neizravni nalog, znak da se što učini [dati (komu) mig]

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka, prema osobini nositelja): Mìgāč (Ivanec, Podravina, Prigorje), Mìgalić (Karlovac)

ETIMOLOGIJA

prasl. *migъ (rus., polj. mig), lit. miegas: san ≃ srnnjem. micken: opaziti

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

zubo, rolleyes, rofl, confused, cerek, lol, flop, bonk, eek, raspa, facepalm, zvrko, mad, brukica, tuzni, smile06, azdaja, tuctuc, bicedobro, vidiga

PRIMJERI U REČENICAMA