ȅlementāran prid. <odr. -rnī>

DEFINICIJA

1. osnovni
2. koji uvodi osnovna načela i znanja [elementarno poznavanje jezika]
3. koji se odnosi na osnovne prirodne sile [elementarna nepogoda]

SINTAGMA

elementarna analiza kem. određivanje postotka pojedinih kemijskih elemenata u organskim tvarima;
elementarna gramatika osnovna ili početna gramatika (ob. školska);
elementarna matematika dio matematičke znanosti bez matematičke analize i ostalih složenih matematičkih tehnika;
elementarna nepogoda meteor. nesreća prouzrokovana djelovanjem prirodnih sila (obilnije oborine, potresi i sl.);
elementarna snaga snaga prirodnih sila, elemenata;
elementarna tvar makroskopski uzorak neke tvari sastavljene od istovrsnih atoma;
elementarne čestice fiz. čestice za koje se vjeruje da nisu sastavljene od manjih (jednostavnijih) čestica; mogu biti osnovni dijelovi materije ili nosioci fundamentalnih interakcija (elektromagnetske, slabe, jake i gravitacijske), dijele se u tri skupine: leptoni i kvarkovi (čestice koje su osnovni dijelovi materije), te kalibracijski (baždarni) bozoni (čestice koje su nosioci fundamentalnih interakcija); fundamentalne čestice;
elementarne funkcije mat. klasične funkcije, u koje se ubrajaju polinomi, eksponencijalne i logaritamske funkcije, trigonometrijske i arkus-funkcije te sve funkcije dobivene od navedenih pomoću četiri osnovne aritmetičke operacije i kompozicijom funkcija

ETIMOLOGIJA

vidi element

PRIMJERI U REČENICAMA