pȗt

(I) m <G púta, I pútem/pútom, N mn pútevi/pútovi/púti knjiš., G pútēvā/pútōvā>

DEFINICIJA

1. a. utaban i utrt dio zemlje koji služi za prolaženje i kretanje [seoski put; kolni putb. prostor po kome se ili kroz koji se odvija kretanje i javni promet [morski put; vodeni put; zračni put]
2. a. veza s dalekim krajevima [put svileb. cesta
3. način, sredstvo, mogućnost da se dođe do čega [ima puta i načina]
4. (ob. mn) anat. organ u obliku kanala kojim se vrši kakva fiziološka funkcija [dišni putevi]
5. odlazak i boravak izvan svoga mjesta (radi posla, upoznavanja, proučavanja, sporta i sl.); putovanje [krenuti na put; otići na put; biti na putu]
6. smjer kretanja, aktivnosti, razvitka itd. [pokazati put; naći pravi put]
7. putanja, staza, trag koji se konstruira, zamišlja ili predočuje kao kretanje nekog tijela i sl. [put nebeskog tijela]

SINTAGMA

kozji put staza nastala na teškom brdovitom terenu;
plovni put pom. vode određene za plovidbu brodova;
seoski put utaban, ob. nepopločen put između dva sela;
vječni (posljednji) put odlazak na drugi svijet

FRAZEOLOGIJA

biti (stajati) na putu komu pren. ometati koga;
biti na putu do čega pren. približavati se uspjehu, ostvarenju čega;
biti na dobrom (pravom) putu, poći pravim putem živjeti čestito, pošteno;
biti na krivom (pogrešnom) putu, poći lošim, rđavim putem živjeti lošim, poročnim načinom života;
činiti (načiniti, čistiti, praviti) put 1. (sebi) činiti, načiniti prolaz 2. pren. postići položaj, uspjeh u čemu 3. (drugomu) ukloniti se komu s puta;
činiti (načiniti, čistiti, krčiti, prokrčiti, otvoriti, otvarati, probiti, probijati, (po)ravnati, pripremiti, pripremati) put pren. stvoriti, stvarati uvjete za ostvarenje čega;
dati se (krenuti, otpraviti se) na put otputovati;
ići (poći) putem najmanjeg otpora prilagoditi se prilikama radi vlastite koristi;
ići svojim putem raditi, postupati, živjeti po svojoj volji, prema svojim sklonostima;
izgubiti put zalutati;
izvesti na put koga pren. odgojiti, učiniti dijete sposobnim za samostalan život;
kazati (pokazati) put;
skrenuti na (pravi) put pren. uputiti koga, pokazati pravac, pravilan način da postigne što;
ležati na putu (o novcu) pren. biti vrlo pristupačan, pružati se kao mogućnost lake zarade;
naći se na putu (komu) = stati na put (komu);
naći svoj put doći do pravog izražaja prema svojim sposobnostima;
nisam našao na putu nemam za bacanje, ne želim uzalud trošiti ni razbacivati;
otvoriti nove putove (čemu) naći, stvoriti nove mogućnosti za ostvarenje čega;
preko puta na suprotnoj strani;
sretan put! želja da se sretno i uspješno putuje;
stati na put komu presjeći, zapriječiti, ometati u čemu;
stati (ostati) na pola puta pren. započeto ne dovršiti, odustati od započeta posla;
težak, trnovit put pren. mučan, težak život;
tražiti, biti za srednji put biti neutralan, umjeren, tražiti sredinu između krajnosti;
uzeti put pod noge uputiti se pješice;
uz put 1. pokraj, pored puta 2. usput, uzgred

ONOMASTIKA

Pȗtnīk m. os. ime, zast.
pr. (prema zanimanju, usp. Cestar te kao putnik trgovac): Pòtarić (Samobor, Međimurje), Pòtec (Varaždin), Pútak (150, Donja Stubica, Z Slavonija. Moslavina), Pȕtār (260, Ivanec, Zagorje, Moslavina), Pùtarek (190, Ivanec, Zagorje, Novska), Pȗtnīk (490, Sinj, Split, Slavonija), Putníković (Šibenik, Orahovica, S Dalmacija)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. pǫtь (rus. put', polj. pąć), stprus. pintis ← ie. *ponth[sub]2[/sub]- (lat. pons: most, grč. póntos: more, pátos: put)

PRIMJERI U REČENICAMA