ȗm m <N mn úmovi>

DEFINICIJA

1. a. fil. najviša spoznajna moć, ukupnost spoznaja na teorijskom i praktičnom području [trpni um; djelatni umb. razg. sposobnost pravilnog rasuđivanja; razum [bistar um; bolestan um; pomračen um]
2. pren. umna osoba

FRAZEOLOGIJA

imati (držati i sl.) na umu (koga, što) misliti (na koga, na što), pamtiti, povesti, voditi računa, (po)brinuti se (o kome, o čemu);
ne silazi mi s uma stalno mislim (o tome);
pasti (doći) na um (kome) 1. sjetiti se 2. dosjetiti se;
pomračio mu se, poremetio mu se um poludio je;
pri bistrom umu pri čistoj svijesti;
s uma sići (skrenuti, šenuti i sl.) poludjeti;
smetnuti s uma zaboraviti;
što na umu to na drumu bez okolišanja i prešutkivanja, otvoreno govoriti

ONOMASTIKA

pr. (nadimačko): Ȗmnīk (Karlovac)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. umъ (rus., polj. um), lit. aumuo

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

mozak, intelekt, razum, ego, ljudski um, duh, živčani sustav, podsvjesni um, nesvjesni um, nervni sistem, racio, organizam, seksualni nagon, nervni sustav, obrambeni mehanizam, ljudski mozak, misaoni proces, opažaj, imunološki sustav, racionalni um

PRIMJERI U REČENICAMA