te vezn.

DEFINICIJA

1. između sastavnih rečenica ukazuje na a. uzročno-posljedičnu vezu onoga što je u njima izloženo; pa [bacila se na pobožnost, te su je smatrali sveticomb. jednosmjerna značenja; pa, i [radovala se što je nestalo bojazni te što ju je zaokupilo ugodno čuvstvo bezbrige]
2. a. (ob. ponovljeno) u pričanju, za nabrajanje (najčešće uz naglašeno gomilanje) [u naslovima sve veća slova, te neki upitnici, te uskličnicib. za vezivanje istih ili sličnih riječi koje se ponavljaju, kad se ističe intenzitet ili trajnost radnje ili neka druga okolnost; pa [nema te nema]
3. umjesto posljednjeg veznika i ili umjesto posljednje cjeline u nabrajanju [postrojenje i uređaji te alati; postrojenja i uređaji te alati i strojevi]
4. razg. knjiš. u vezi s česticom li, za pojačavanje iskaza [nevaljalče, te li nevaljalče]
5. rij. knjiš. (u vezi te ne) što ne [Daumier žaljaše te ne dospijeva ilustrirati Aristofana]
6. knjiš. a da [nema čovjeka začaranog teatrom te nije maštao o svečanom trenutku svog prvog nastupa na sceni]

FRAZEOLOGIJA

te ovamo te onamo, te ovamte te onamte ekspr. (skraćen opis brojnih i zamršenih radnji koje rješavaju neke teškoće i nevolje), mučeći se, dovijajući se, nakon svih gnjavaža i nevolja;
te nije knjiš. a da nije [nema čovjeka začaranog teatrom te nije maštao o svečanom trenutku svog prvog nastupa na sceni]

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. te (slov., polj. dijal. te)

PRIMJERI U REČENICAMA