kȕk m <N mn kùkovi>

DEFINICIJA

1. anat. zglob između zdjelične i bedrene kosti [iščašiti kuk]
2. geogr. kameni vrh u obliku stošca koji ima zaobljen vrh [Babin kuk]

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka, kod nekih moguće preklapanje s v. kukac): Kùčić (750, Cres-Lošinj, Primorje), Kùkić (1519, Banovina, Lika, Slavonija)
top.: Kȕk (brojne stijene, brda i vrhovi), Pòdkuk (brdo, Zadar, Pazin)

ETIMOLOGIJA

prasl. *kuka (rus. kúka: šaka, bug. kuka), lit. kauka: izbočina ← ie. *kouk- (got. hauhs: visok, ir. cúar: brijeg)

PRIMJERI U REČENICAMA