mȁk m <N mn màkovi>

DEFINICIJA

bot.
1. biljni rod (Papaver) iz porodice makova
2. (mn) biljna porodica dvosupnica (Papaveraceae) s o. 600 vrsta (npr. mak, rosopas, dimnjača, makovica, šupaljka)

SINTAGMA

bijeli mak bot. jednogodišnja biljka Papaver somniferum, plod u obliku čahure sadrži sivoplave sitne sjemenke; iz nezrelih plodova dobiva se opijum; afion, veliki mak;
mak turčinak bot. mak (Papaver rhoeas), raste u žitnim poljima, ima jarkocrvene cvjetove; divlji mak, ciganka, bulka

FRAZEOLOGIJA

manji od makova zrna 1. vrlo malen, sitan (o osobama i predmetima) 2. pren. skrušen nakon prijekora i sl.;
tjerati mak na konac biti nepopustljiv do sitničavosti, do najmanje sitnice

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i etnici): Mȁk (330, Osijek, Zabok, Slavonija, Zagorje, v. i Makarij), Mȁkovac (220, Buje, Istra, Banovina, Moslavina), Mȁkovec (290, Ivanec, Međimurje, Zagorje, Slavonija), Màkovica (Dugo Selo, Prigorje, Z Slavonija), Mȁkovičić (Nova Gradiška), Mȁković (140, Zagreb, okolica Zagreba, Slavonija, v. i Makarij, Maksimilijan), Makòvšek (Zagreb)
top. (naselja): Mȁkov Hrȋb (Čabar, 103 stan.), Mȁkōvci (Buje, 50 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *makъ (rus., polj. mak) ← ie. *meh[sub]2[/sub]ko- (grč. mḗkōn, stvnjem. maho)

PRIMJERI U REČENICAMA