Vȋd

DEFINICIJA

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla; ranokršćanski mučenik na Siciliji iz doba Dioklecijana; zamjena za kult slavenskoga božanstva Svetovita te su mu posvećene brojne crkvice; preklapanje s Vid od Vidoslav, v. vȋd); Vȋda (Vída) ž. os. ime
pr.: Vȋd (120, Zaprešić, Zagreb, Jastrebarsko), Vȋda (460, Podravska Slatina, I Slavonija, Orahovica, Baranja, Đurđevac), Vȉdačak (Zagreb, sred. Dalmacija, Zadar), Vȉdaček (340, Ivanec, Varaždin, Zagorje, Novi Marof), Vȉdačić (230, Varaždin, I Slavonija, Dubrovnik, Križevci, Požega), Vidáčković (Rijeka, Županja, Pula, sred. Dalmacija), Vȉdaić (190, Zadar), Vȉdajić (Vukovar, Zadar, Pula), Vȉdak (970, Zagreb, Virovitica, J Dalmacija, Zadar, Zlatar Bistrica), Vidáković (3910, Slavonija, Primorje, Novska), Vidàkušić (Požega, Vinkovci), Vȉdalić (Labin, Rijeka, Pula), Vidàlin (Jastrebarsko, Turopolje, Kutina), Vidàlina (Sinj, Turopolje), Vȉdān (210, Split, Karlovac, Rijeka), Vidánec (Zagreb, I Slavonija, Zlatar Bistrica), Vidánović (Zagreb, Vukovar, Dugo Selo), Vȉdās (1030, Rijeka, Pag, Rab), Vìdatić (Zagreb, Koprivnica), Vȉdec (520, Ivanec, Varaždin, Virovitica, Orahovica, Vrbovec), Vidèčak (Osijek, Rijeka, Pokuplje), Vìdek (250, Zabok, Zagreb i okolica, Zagorje), Vȉdeka (Split, Sinj, Zagreb, Dubrovnik), Vȉdekić (Pazin, Slunj, Pokuplje), Vidéković (Samobor, Križevci, Sisak, I Slavonija), Vȉdic (Zagreb, Turopolje), Vȉdiček (310, Zabok, Zagreb, Donja Stubica, Kutina, Karlovac, Varaždin), Vidíčević (Vinkovci, Zagreb), Vídić (1620, Benkovac, I Slavonija, Sinj, Zagreb, Požega), Vȉdov (300, Zadar, S Dalmacija), Vȋdović (6280, sred. i J Dalmacija, Međimurje, Požega, Zagorje, Banovina)
top.: Sȕtvid, Sȕtvija; (naselja): Vȋdovac Cèsaričkī (Gospić, 32 stan.), Vȋdovec Kràpinskī (Krapina, 269 stan.), Vȋdovec Pètrovskī (Krapina, 126 stan.), Vȋdović (Cres-Lošinj, 21 stan.)

ETIMOLOGIJA

lat. Vitus

PRIMJERI U REČENICAMA