unifikácija ž

DEFINICIJA

1. svođenje na jedinstven tip, normu, propis i sl.; ujednačavanje, ujednačenje
2. ujedinjenje, ujedinjavanje

SINTAGMA

unifikacija jezika lingv. 1. ustanovljivanje jedinstvenog uzornog jezika kao književnog, službenog, kulturnog i sl. sredstva sporazumijevanja 2. nastojanje da svi narodi prihvate jedan zajednički suvremeni ili već izumrli ili pak umjetno stvoreni jezik kojim bi se služili u svrhu lakšeg sporazumijevanja, opr. diferencijacija;
unifikacija prava pravn. donošenje jedinstvenih normi iz određenog pravnog područja za stanoviti teritorij;
unifikacija pravopisa lingv. stvaranje općenito obvezatnih pravopisnih normi, izjednačenje ortografije

ETIMOLOGIJA

vidi unificirati

PRIMJERI U REČENICAMA