pȏl m <N mn pólovi, G pólōvā>

DEFINICIJA

1. geogr. krajnja točka zamišljene rotacijske osi nebeskih tijela [Sjeverni pol; Južni pol]
2. fiz. pozitivno ili negativno nabijen izvor elektriciteta
3. pren. suprotna, oprečna strana [na drugom polu političkog spektra]
4. reg. (+ srp.) spol

SINTAGMA

ekliptički pol geogr. krajnja točka osi ekliptike, sjecište meridijana ekliptike (sjeverni pol i južni pol ekliptike);
električni pol fiz. jedan od suprotno nabijenih izvora električne energije među kojima vlada napon;
geografski pol geogr. zamišljena točka u kojoj rotacijska os probada zemaljsku površinu, odnosno sjecište geografskog meridijana (na 90° S odnosno 90° J geografske širine);
magnetski pol fiz. točka ili više točaka na magnetu u kojima je koncentriran najveći dio magnetskog toka;
nebeski pol astron. zamišljena točka u kojoj zemaljska os probada nebesku sferu;
pol hladnoće mjesto na Zemljinoj poluci koje ima najnižu srednju godišnju temperaturu (na S poluci Verhojansk u Sibiru)

ETIMOLOGIJA

grč. pólos: os, osovina

PRIMJERI U REČENICAMA