kȍlektīvan prid. <odr. -vnī>

DEFINICIJA

koji se odnosi na kolektiv, koji ima svojstva kolektiva [kolektivna svijest; skupni, udružen, zajednički

SINTAGMA

kolektivna odgovornost 1. preuzimanje skupne odgovornosti grupe ljudi za održavanje zajedničke imovine ili obavljanje zajedničkog zadatka ili posla 2. pol. ideol. prebacivanje individualne krivnje pojedinih članova neke zajednice na cijeli narod, cijelu zajednicu, na cijelu organizaciju ili poduzeće;
kolektivna sigurnost pol. 1. savez dviju ili više država koji predviđa uzajamnu pomoć u slučaju napada na jednu od potpisnica 2. niz multilateralnih međudržavnih ugovora na regionalnoj ili kontinentalnoj razini koji potpisnicama jamči sigurnost;
kolektivni sportovi sportovi u kojima se natjecanja održavaju samo kao nadmetanja momčadi, opr. pojedinačan, individualan;
kolektivni ugovor ugovor kojim se reguliraju odnosi između zaposlenih i poslodavca;
kolektivno gospodarstvo 1. zadružno gospodarstvo, ob. poljoprivredno; zasnovano na zajedničkoj proizvodnji i prodaji, raspodjeli prihoda na jednake dijelove ili prema individualnom učinku, usp. kibuc, kolhoz 2. u širem smislu, državni gospodarski sustav zasnovan na društvenom vlasništvu, društvenoj proizvodnji i državnom planiranju, opr. tržišno gospodarstvo, v. tržišni ;
kolektivno osiguranje grupa ljudi, kolektiv, osigurani na jednoj polici osiguranja;
kolektivno rukovodstvo sustav upravljanja državom, institucijom, poduzećem, udrugom, u kojem izabrana grupa ravnopravnih pojedinaca zajednički donosi sve odluke, ob. konsenzusom, rjeđe glasanjem (npr. Predsjedništvo SFRJ, 1980—1990)

ETIMOLOGIJA

vidi kolektiv

PRIMJERI U REČENICAMA