kongruèncija ž

DEFINICIJA

1. podudarnost po naravi, načinu, obliku ili veličini; skladnost, sukladnost
2. gram. morfološka podudarnost među riječima koje su u sintaktičkoj odnosno smislenoj vezi (npr. između imenice i njezina atributa u rodu, broju i padežu, između subjekta i predikata), slaganje rečeničnih dijelova; sročnost
3. mat. a. podudarnost cijelih brojeva u ostatku pri dijeljenju istim prirodnim brojem b. odnos likova koji se mogu položiti jedan na drugi tako da se točno »pokriju«, tj. izometrijom preslikaju jedan u drugoga (npr. dva trokuta jednakih stranica); sukladnost

ETIMOLOGIJA

lat. congruentia ≃ congruens ← congruere: sastati se, uklopiti se

PRIMJERI U REČENICAMA