Ćići se očito griju uz tople peći.

Ćiribirci (Ćići) ili Istrorumunji su nevelika etnička grupa nastanjena u sjeveroistočnoj Istri, danas uglavnom u selima Žejane i područjima oko Čepićkog polja, Šušnjevica, Nova Vas, Letaj i drugima.

Mletačke i austrijske vlasti većinu doseljenika nazivaju Morlaci, Vlasi ili Ćići (katoličke ili pravoslavne vjeroispovijesti), iako to nisu svi bili po svojoj etničkoj pripadnosti.

Svoje običaje i autohtoni istrorumunjski jezik sačuvala je i etnička skupina Ćići (istarski Vlasi), naseljena na području sjeveroistočne Istre, ponajviše u naseljima Žejane, Šušnjevica, Nova Vas (kod Kršana), te u okolici Čepićkog polja i dolini rijeke Buljunčice.

Ćići-Ćići-Ćićarija Vero da, morat čemo ja i ti u exppediciju jer Centar nikako ne riva.

Etnički su Ćići međutim daleko brojniji.

Ćići iz Žejana zovu svoj žejanskim, Ćići sa južne strane Ćićarije zovu svoj jezik vlaškim, a treća skupina svoj jezik naziva i ćiribirskim.

Ono što vam u jednu, dvije rečenice, dragi prijatelji, imam za kazati, sljedeće je: U moj tekst učitavate vašu osobnu predstavu o Đermanu Ćići Senjanoviću, a onda, a part od bilo kakve argumentacije, izbjegavate konzekvencu te argumentacije koja neumoljivo pokazuje da je Ćićo - idiot

Ćići, poznati po uzgoju ovaca, svojim starim poslom nastavili su i doseljenjem u područje Ćićarije.

Ovčarstvo je danas zapušteno, mnogi Ćići odlaze na rad u Rijeku ili dalje.

A Vlasi i Ćići su ista stvar...

U Žejanama je očuvan istrorumunjski govor (Ćići).

Čeka nas dragi čovjek s nadimkom Ćići i upoznaje s nastankom i radom brane.

Ćići u Istru dolaze kao Vlasi gdje od lokalnog hrvatskog stanovništva dobivaju i nazive Ćići ili Ćiribirci.

Nazivi Ćići i Ćiribirci nisu istoga porijekla.

Navodno je naziv Ćići nastao od neke uzrečice ći ći (Cici), a Ćiribirci od cire bire, što bi trebalo značiti na rumunjskom ' drži dobro ', ovo su ipak samo legende.

Sve ispada na to da Vlasi, Aromuni, a s njima i Ćići, ne moraju biti naročito srodni Rumunjima, nego samo srodni onoliko koliko su to bili i njihovi preci među sobom.

Što se tiče naziva Istrorumunji (Istrorumunji), najvjerojatnije je politički termin nastao od SIL-ovog naziva istro-romanian, kojim se naziva jezik kojim se služe Ćići, ali i uz napomenu kako je to bio jedan od jezika koji se odvojio od ostalih njemu srodnih romanskih jezika između 500. i 1000. godine.

Mletačke i austrijske vlasti većinu doseljenika nazivaju Morlaci, Vlasi ili Ćići, bez obzira na njihovu etničku pripadnosti i vjeroispovijest.

Ćići se kao etnička skupina doseljavaju u Istru već od kraja 14. stoljeća, pa sve do 16. stoljeća, u povlačenju pred turskim osvajanjima.

Slavensko stanovništvo ih je nazivalo Ćići, te po njima prozvalo planinu na kojoj su čuvali svoja stada.

U mletačkim i austrijskim zapisima često se kao Ćići, Vlasi ili Morlaci nazivaju svi doseljenici i kolonisti na Istarskom poluotoku, bez obzira na njihovo slavensko ili vlaško porijeklo i vjeroispovijest.

Naziv Ćići ili Ćiće koristio se izvan Istarskog poluotoka za vlaška plemena u Dalmatinskoj zagori, sjevernoj Srbiji, te Bosni i Hercegovini.

Ćići su vremenom bili izloženi asimilaciji od strane većinskog stanovništva, ali su do današnjih dana zadržali mnoge elemente svoje posebnosti.

Izvorni istrorumunjski jezik kojim govore Ćići prisutan je još i danas na području Ćićarije, u selima u okolici Žejana i dolini rijeke Boljunčice.

Ćići su pored svoga jezika sačuvali neke izvorne kulturološke elemente, te predkršćanska vjerovanja i magijske obrede (ples Žejanskih zvončara).

U današnje vrijeme se za etničku skupinu Ćići uobičajio službeni naziv Istrorumunji (tal.

Repertoar je bio zaista raznolik, o tovaru ćići, svome ćaći, pelinu ili pak papku, a Festival zabavne glazbe Zadar 2010. svojim gledateljima po završetku natjecateljskog dijela podario je i revijalni koncert zadarskih pjevača posvećen pjevačkoj legendi Tomislavu Ivčiću.

Riječ je vjerojatno o Ćići Senjanoviću čija je misao pretočena u riječi bila " A čuja san da će doć puni autobus Purgera iz Zagreba i nadan se da će ih se vratit puni autobus razbijenih glava. " U sljedećim poglavljima Nevirny Lozo obračunava se s Miomirom Žužulom, Miljenko Smoje A je li se Smoje htio približiti hrvatskoj vlasti početkom devedesetih?

Voljela bih da i domaća ekipa malo preuzme inicijativu pa krene stvarati nešto svoje, nešto originalno i friško, da ne budemo baš u svemu ko pijani Zdravkeci Mamići-ćići kojima je profitabilnije za veliku lovu kupiti nekog ostarjelog i ozljedama načetog stranog nogometaša nego uložiti pare u domaće mlade snage i od njih korak po korak stvarati svjetsku klasu.