Izrada svečanog kazališnog zastora bila je povjerena slikaru Vlahi Bukovcu.

Ne bih rekao da je Robert Auer veliki slikar, ali svakako je vrhunski majstor, predstavnik akademskog realizma s kraja 19. stoljeća, slikar zagrebačke šarene škole, koji je očito u svom radu slijedio jednu šprancu, nastojeći je dovesti do savršenstva: portreti i aktovi u secesijskom stilu minhenske akademije, utjecaj Vlahe Bukovca (općenito poznatijeg i zbog Gundulićeva sna i zastora HNK; Auer je Vlahi pomagao u radu na Hrvatskom preporodu); ignoriranje avangardnih pokreta s početka 20. stoljeća.

Nakon puno povijesti prošli smo prenapučenim Stradunom do crkve sv. Vlaha koja se obnavljala pa nismo imali mogućnosti za razgledavanje unutarnjeg dijela, ali smo ispred crkve odslušali priče i legende o nastanku crkve, svetom Vlahi i o Rikardu I.

Sličan film gledali smo o Vlahi Bukovcu, koji je radila Branka Šeparović, a upravo je došao u dane kad se Bukovčeva izložba održava u Hagu (koju je priredio Igor Zidić).

Vlahi Masloviću povodom 20. godišnjice pogibije kod Stona.

Od ostalih vejskih legendi, najzanimljiviji naslov ima Poveda od Yndrah kay parsjute restu (Legenda o Indiji gdje rastu pršuti), dok se u Legendi o Kišnom duhu i zazivu kiše (Poveda od Hayebaja tar mantra od dazdja) na Krk doseljene štokavce okrivljuje za sušu na otoku, jer Kišni duh nije razumio njihov jezik: Zikada esu une kyete Vlahi prišle va noase Kraye, Hayebaje nine ražumel seyon Vlahyška zayk.

I najnovije mu pjesme čuvaju ispovijedno-meditativni te povremeno rezignirajući ton, brojne literarne aluzije, citati, kolažiranje i apostrofiranje upućuju na intertekstualne i metalinearne poticaje, dok tematiziranje vlastite pozicije pjesničkoga subjekta i konteksta nastanka pjesme govori o izrazitoj poetskoj samosvijesti (More u meni, Oblak, Ljudsko govorenje, Što li je s mojom pjesmom u Kini, Spomen na moga pobracima Josipa Berkovića 1905 - 1944, Na stolu kruh, Sve već rečeno, Grozd, U sjeni mrke krošnje, Očenaš Lema Kamena, U smrt Antuna Šoljana, Pjesanca svetome Vlahi u Dubrovniku).

Žene su Vlahi Bukovcu bile umjetnička i životna inspiracija.

Osam godina kasnije, umire, a kuća se vraća - Vlahi.

Radio sam spontano dvije godine i iako taj ciklus nije atraktivan kao Hommage Vlahi Bukovcu, izložba je bila dobro primljena.

U narodu ih se oduvijek naziva Vlahi.

U ovom zadnjem ratu, hvala Bogu, ti Vlahi nisu nasjeli na srpske manipulacije.

da prilikom uporabe naziva Vlahi za stanovništvo i Vlašije za područje u južnoj, središnjoj i zapadnoj Istri treba biti izuzetno oprezan.

Među različitim selima se točno zna gdje su Vlahi i gdje počinje Vlašija, a bitan je i kontekst u kojem se ti nazivi koriste jer su kroz povijest često smatrani uvredljivim i korišteni za porugu.

Najznačajniji ciklusi su mu Sarajevske kronike, Put u Skender Vakuf, Srebrenica, Hommage Vlahi Bukovcu, Otomanske kronike i drugi, a radovi mu u svijetu postižu visoke cijene.

Bili su vrlo odani tadašnjim zakupcima Albertu Papi i Vlahi Srezoviću, a svojedobno su čak spriječili nasilnika Ivana Šakotu da uđe diskoteku zato što na ulazu nije htio ostaviti oružje.

Između ostalog, pred oko 400 uzvanika, promovirana je i prigodna fotomonografija (tiskana u tisuću primjeraka) zahvaljujući Vlahi Bogišiću, glavnom ravnatelju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.

Obećao sam Vlahi da ću doći, ali da ću sa sobom povesti nekoliko Blogera koji kuže u čemu je tu riječ.

na našeg dragog RUDOLFA ROZIĆA - RUDANA 18. XII. 2010. - 28. I. 2011. Molitvom i mislima na dragog nam pokojnog Rudolfa Rozića-Rudana, želimo zahvaliti i svima onima koji su na bilo koji način bili na usluzi tijekom njegove bolesti, posebice zaposlenicima Doma zdravlja Čitluk, ravnateljici prim. dr. Jadranki Odak, prim. dr. Srećku Vlahi i dr. Darki Markoti na razumijevanju, profesionalnoj, nesebičnoj i svakoj drugoj pomoći.

Jednu od tih priča naumio sam ispričati, velim, sutra, ali, ionako sam previše kazao da bih bilo što odlagao; prepustimo dakle riječ Vlahi Bogišiću, i završimo već jednom to otegnuto poglavlje:

Vlahi Masloviću iz Metkovića poginulom 26. studenog 1991. g.

Radi se o starom dubrovačkom i crkvenom običaju blagoslivljanja glasa, grla i glasnica te povjeravanju tih, osobito pjevačkim zvijezdama važnih, dijelova tijela, gradskom zaštitniku Svetom Vlahi.

Obred obavlja svećenik prislanjajući svijeće na grla onih koji svoje glasove povjeravaju Svetom Vlahi na čuvanje u vjeri da se time štite od bolesti.

Baš sam zato neizmjerno zahvalna Manueli i Vlahi Šapro koji me podržavaju, ali i ispravljaju kada pogriješim.

Došli smo oko 5 ujutro, uzeli su moje stvari, mene priključili na CTG, a Vlahi rekli da ide doma jer ću ja do popodne roditi.

Opet molitva Sv. Vlahi i Iliji i pjesma.

U šaljivim i novelističkim pričama lokaliziranost junaka još je jače izražena pa se tu kao gl. likovi nalaze Vlahi, Šavrinke, Bezaki, Lovranci, Kranjci i sl., a vrlo su zastupane šale u kojima su glavni likovi župnici (nekad i s točno navedenim imenom, pa su zapravo anegdote) i zvonari.

Manje se zna da je Vlahi Bukovcu pomogao oslikati zastor HNK-a Hrvatski preporod i da je za II. izložbu Društva hrvatskih umjetnika 1900. godine naslikao prelijepi secesijski plakat s motivom glave lijepe žene na žutoj podlozi.

I, naprosto mi je žao što moram otići, jer sam obećao Vlahi Srezoviću da ću doći u Saloon na primanje u povodu TV serije, ili nanizanke, koju vjerno televizijsko gledateljstvo znade pod imenom Veliki brat ili tako nekako na engleskom.

U tom duhu želim vam da ovaj dan obilježite svečarski i uzvišeno, kako i dostoji svecu, mučeniku i zaštitniku Grada Dubrovnika Sv. Vlahi. "