Među ka to lič kim čel ni ci ma raz li či tih na cio nal nih cr ka va u Is toč noj Eu ro pi, Ste pi nac nema pre mca kad je riječ o ot vo re nu pro tiv lje nju ge no ci du. Što se pak tiče primjedbi da Stepinac nije ugrozio svoj život kod spašavanja Židova, ni to nije točno.

Ne mareći za vlastiti život, u vihoru križarskih ratova, Franjo se 1219. godine uputio egipatskomu sultanu Màliku al-Kàmilu u Damjeti (usp. 1 Čel 20,57, 2 Čel 30, LM 9,5 9, LM 11,3) kako bi mu posvjedočio ljubav Božju kojom je sam bio zahvaćen.

Trčali su muževi, jurile žene, žurili se klerici, hitali su redovnici da vide i čuju čovjeka Božjega koji im se pričinjao kao čovjek s drugog svijeta (1 Čel 36).

In ci ja tor je Pli nio Cuc cu rin, je dan od čel nih lju di i naj ve ćih di o ni ča ra Adris gru pe, i sam ro dom Ba lja nin, či ja je ne za vi sna li sta na izvan re dnim izbo ri ma 2004. pre u ze la vlast u opći ni, a to je po tvr di la i go di nu da na ka sni je.

Čel nici HR odlučili su izmisliti nova imena i ne ulaziti u sudske procese, vjerujući da bi im sudovanje samo otežalo rad.

Služba, ujedinjena s malenošću, označava i karakterizira naš« bratski život u zajednici »(GK 38), kao služba« onih koji su postavljeni nad drugima »(Opomene 4,2).« I neka budu manji »(1 Čel 38).

Neka je blagoslovljen ovaj odlazak iz doline bijede koji joj postade ulaskom u blaženi život [ 4 Čel 46 ].

I čovjek Božji Pacifik, tjelesnim je očima vidio veliko slovo Tau na čelu blaženoga oca, a bilo je raznobojna izgleda i odsijevalo je svjetlošću poput zlata. (3 Čel 3)

Tada se okrenula jednoj od svojih kćeri i rekla: »Vidiš li, kćeri, Kralja slave koga ja gledam?« [ 4 Čel 46 ].

U takvim je trenucima znala zavapiti Isusu: " Gospodine Bože, evo sam ti sama ostavljena na ovome mjestu " (4 Čel 29)

Pokriše Klarino tijelo i uresiše zaručničku ložnicu [ Post XI 3 - 4; 4 Čel 46 ].

I. čitač: A kad ju je sestra Anastazija upitala kome to govori, odvratila je: »Govorim svojoj blagoslovljenoj duši« [ Post XI, 3; 4 Čel 46 ].

Ali puhali su protivni vjetrovi i on se s ostalim putnicima nađe na obali Slavonije, (1 Čel 55) što je tada bio uobičajen naziv za Hrvatsku.

Ako je Franjo ostao vjeran onom što je označavala gesta svlačenja pred ocem Bernardoneom (usp. 1 Čel 15), Klara je bila vjerna, sve do kraja, Franjinoj Posljednjoj volji: Ja, neznatni brat Franjo, hoću slijediti život i siromaštvo svevišnjega Gospodina našega Isusa Krista i njegove presvete Majke i u tome ustrajati do kraja.

Bog Franji govori u Crkvi i po Crkvi, također i onda kada joj prijeti rušenje (usp. 2 Čel 10 - 11; L3d 13), jer je u njoj, i tada, Krist.

Franjo je »znao da ona posjeduje veliku savršenost i cijenio je njezine kreposti« (4 Čel 32).

I to opet kao " novi čovjek " (usp. 4 Čel 5), ne s križarima, ne s mačem i nasiljem, ne kao glasnik ni pape ni cara, nego kao ponizni i veseli glasnik Velikoga Kralja.

Kad su doznali da je Janja otišla Klari, sljedećega je dana onamo dohrlilo dvanaest ljudi... puni strahovita bijesa... »(4 Čel 25)

Željno su se sastajali, a s još većom dragošću boravili zajedno (1 Čel 39).

Zato je ona toliko ljubila siromaštvo i »sklopila s njim takav savez da osim Gospodina Isusa Krista nije htjela imati ništa drugo...« (4 Čel 13).

Iz Za dar ske žu pa ni je, istak nu to je na ju če ra šnjem Ko le gi ju, u Vi je ću će se na ći pet pro čel ni ka, a to su Da rio Ivan kov, Mi le na Ikić, Oli vio Me štro vić, Jo sip Kra ljić i Ivan Ši mu nić.

Prema Čelanskomu Franjo je izgarao od pobožnosti prema Djevici Mariji, pa je počeo trajno boraviti pokraj te crkvice, crkve (1 Čel 21).

Premda ne sijete niti žanjete, ipak vas on, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja ' " (1 Čel 58).

Neprekidno, danju i noću su oni koji su boravili u tom mjestu, bili zauzeti božanskim poslovima; oko sebe su širili divan miris pobožnosti, provodili su život anđeoski " (2 Čel 19).

Riječ je o sljedećem događaju, kojega nam donosi službena Legenda svete Klare, koja se pripisuje Tomi Čelanskom (4 Čel 29).

Kod Svete Marije Anđeoske u Porcijunkuli, gdje je osnovao Red male braće " (1 Čel 88).

To su mu bile najuspješnije propovijedi " (1 Čel 72).

Ono je temelj života i zakonodavstva Reda, ono je osobito« jezgra Evanđelja »(2 Čel 208).

Stoga se je Franjo hranio Riječju kao euharistijskim kruhom i vinom i Riječ mu se je pružala Kristovom dubinom: a u rano jutro pođimo u crkvu; uzet ćemo Evanđelistar te od Krista zatražimo savjet (2 Čel 15).

Pred tom objavom Franjo je klicao od radosti i pun zanosa uzviknuo: Ovo hoću, ovo tražim, ovo želim svim srcem izvršavati (1 Čel 22; usp.