Šetam danas gradom s limenkom " cole " u ruci i primjetih nešto čudno.

Evo da vam se kratko javim, prvi tjedan u Osijeku je prošao, uvjeti života tamo su užasni i jedva čekam nać novi stan od 1. To će bit moja valjda 4. selidba.... al nebitno, vec imam prakse hahaha, mozda si i kupim konačno stančić, bacila sam oko na jedan, ali budemo vidjeli što će mi agentica za nekretnine još pokazati ovih dana, veseli me da ću možda konačno imati svoj mir i neku slobodu, jer ovdje gdje sad živim ništa od toga nemam, to izgleda vrlo nalik big brotheru;) Srećom, kad mi dosadi ' stan ' mogu sjest u auto i malo pobjeć, napunit baterije za dalje, eto to je jedina razlika od big brothera hahaha..... sve u svemu i nije mi tako loše, družim se, puno šetam i trudim se maksimalno uživati.

I neka mi je, kad se ne znam obuči kad zahladi, nego i dalje po kući šetam u tankoj majci, umjesto da se zabundam u debeli đemper.

I ne, nije mi palo na pamet da šetam okolo u pernatim papučama s koferom preko ramena i da se dvoumim koji ću lik iz serije biti.

Šetam po plaži i skupljam školjke.

Posljednjih par dana šetam mornarsku manikuru, ne treba trošit previše riječi, neka fotke govore.

I šetam ja dalje, sva sretna, pogledavam ulice i izloge, gledam poslovne ljude kako izlaze iz svojih ureda i idu si kupiti doručak/zapaliti cigaretu ispred.

I šetam često tom rivom, sivom i popločenom starim kamenom i volim pogledati u onu crtu, gdje se pučina sa nebom spaja.

Šetam svojim gradom i svakome gledam u oći.

I tako se ja vraćam od susjeda (koji žive na Trgu Francuske Republike) i nosim kutiju s DVD-om za njezinu simpatičnu ručkicu te šetam prema Glavnom kolodvoru.

Jaoo pročitah ovaj vaš blog pa da se nadovežem i ja.. nekih oko mjesec i pol dana osjećam nekakvu ružnoću u glavi, kada sam u pokretu imam osjećaj da ću pasti i da sam nestabilan na nogama po najviše kad idem uz brdo kad gledam ptice ili drveće visoko kao da ću pasti imam bol u glavi ali kao blagi bol neprimjetni. isao sam doktorki ona mi je rekla da vadim nalaze krv urin, sve sam to obavio i rekla mi je da su nalazi mi bolji nego u djeteta čestitala mi. i rekla mi da sam više u kući da moram vani da izlazim češće da šetam. jer kao krv mi ustajala. i dugo sjedim za kompjuterom po noči do 2:00 nekada do 3:00 pa onda legnem.. i imali ko sta da kaze plis molim vas.. neznam kud dalje i kako...

Puno šetam i igram se sa svojom kujicom Lolom, ona je odlično društvo - uvijek je dobre volje, sluša sve što govorim i nikad ne prigovara, haha.

Šetam gradom i čujem šape kako tapkaju iza mene... okrećem se... klasični avlijaner s krupnim očima... joj kak je sladak bio... mislim da je i ono malo ljudi koji su se vukli kući u te kasne sate bili zaprepašteni...

Ovdje pišem u vrtu provodim čitav dan, čitam, pišem i šetam.

Kad šetam, a na stazi je osoba koja se vuče ko kornjača i onda kad zaobilazim tu osobu ista se ukipi na mjestu i okrene glavu na stranu na koju ju zaobilazim.

U slobodno vrijeme šetam psa, crtam, zujakam, surfam po netu, pravim referate, glupiram se, izlazim sa prijateljima i svakako da ne zaboravim najvažnije visim na fejsu.

Kad sretnem neku osobu dok šetam i pozdravim je i nakon 15 minuta opet vidim tu osobu i ne znam što uraditi: da ju pozdravim još jednom kao da imam amneziju i zaboravio sam da sam ju već pozdravio ili da se nasmiješim i kimnem glavom.: 503: Obično ovo drugo na kraju napravim.: 503: Bude neki neugodan osjećaj.: 503:

Što se tiče ispijanja alkohola, ja dosta šetam po gradu, i vidim da se pije ispred svakog dućana, nije to problem samo u Tršćanskoj.

Žao mi je jedino što ne pišem kao prije, nemam volje, samo ponekad stihovi nadolaze, i to uglavnom usput, dok šetam gradom, pa ih zapišem u mobitel i zaboravim, ali i to ćete valjda jednom prilikom moći pročitati ovdje.

Na primjer, šetam ja po Marjanu, malo se relaksiram i prilazi mi jedan navijač, pita me, Igore, kad ćemo biti prvaci?

To što sam se u petak trinaestog odlučio da se s jednim muškarcem dva sata držim za ruku i šetam Knezom samo je moj profesionalni izazov.

Ujutro sam u biblioteci, gdje donekle kure; poslije podne sam kod kuće, pokraj škaldina: grije me i čitam Bourgeta; podveče su žeravke već utrnjene, palim cigaretu i mislim na peć; a onda šetam obalom rijeke Arno, mislim na Rim i Tiber, gledam preko volje ledena nebesa i fiorentinske brežuljke, veselim se Chiantiju i večeri i pišem maštom svoju prošlost.

Već sad mi momčić daje na znanje da on nije moj produžetak nego osoba za sebe.Kad ga šetam ne da da ga držim za ruku, jer tada ne može ići gdje on hoće.Strast su mu veliki dečki koji igraju nogomet i prljave felge od auta na parkiralištu ispred zgrade.Kad ga držim za ruku ja sam ta koja upravlja šetnjom, a to mu se ne sviđa i zato se svakih par sekundi spretno izvuče iz mog stiska i uz veselu ciku krene svojim pravcem.Zahvalna sam jer sam već sada svjesna koliko je moj, a nije moj.Ja sam tu samo da mu malo pomognem, da ga nahranim, obučem i odgojim najbolje što mogu, kako bi mogao ići dalje, svojim stazama i za svojim ciljevima i strastima.

Ja se grijem na peć, on na furunu, šetam se po dvoru, on po avliji, bio je na hirurškom pregledu, a ja kod kirurga, primjera ima koliko hoćeš.

Šetam tako i mislim se koji je od njih moj klon, a koji klon mojeg klona.

Pokušavam ne misliti na trudnoću, ne razgovaram o tome, hodam, pijem kavu, vozim se, sređujem kuću, šetam, ne mislim, ne mislim.... a onda, kao zraka kroz oblačić, nada... misao... što ako....? što ako....?

A u međuvremenu obožavam Audrey Hepburn, bavim se pisanjem uz šteriku kad nestane struje, mijenjam eure u kune, šetam mog najdražeg bijelog metro-geja, kao čitam knjige, gledam filmove o preslatkim skinsima, slušam Kashmir i Tamaru Obrovac, skupljam novce i radim na međuljuskim odnosima.

Biću mudar, naučiću da šetam kao Ćamil Sijarić.

Šetam grdom poderanih cipela, kupljenih još prije rata, odjela izlizanog i košulje stare, jedino što me krasi to je ZNASE kravata.

HA, HA, HA mo š mislit) Nakon toga došla jedna sestra ful ljubazna (a moram priznati da je sve osoblje bilo toliko ljubazno i ugodno da ja nisam mogla virovat nakon svih onih horor priča iz rodilišta) i rekla mi da šetam po hodniku koliko god mogu.