Kako nikako ne volim nositi naočale onda škiljim.

Ne da mi se ustat pa škiljim da vidim što se još nudi u dosegu desne ruke.

I dok neodlučno prevrćem plastične omotače prilazi mi ljubazna prodavačica: Hm, ne, gospodine, vi ste ipak 44. Vi gledate košulje veličine 42. Sigurna sam, vi ste 44. Pomalo zbunjeno škiljim prema njoj nevješto glumeći zahvalnost. Ali ja sam do sada nosio košulje veličine 42 pomislih u sebi.

Liježem, vrtim se, škiljim sa ćoravim okom na crvene brojke.

Škiljim preko ispružene ruke ciljajuć kruh koji je sigurno tamo negdje u tom smjeru.

Škiljim, razbuđujem se ubrzano, postajem svijesna hladne tišine... Nježnić presretno trčkara, ostavlja tragove, ja bosih nogu u natikačama uranjam do kičice u snijeg.... hladnoća nemilosrdna, a ja već potpuno razbuđena gacam pločnikom..... nigdje žive duše....

One mreškaste koje se stvaraju kod osoba koje zaškilje kad s smiju. [ ja škiljim ].

Dva se galeba tuku oko vreće za smeće, a ja škiljim kroz trepavice i namigujem smišnom drvenom leutu, neki barba u prolazu se krsti a ona će na to: Kužite kako nam se ovaj čamac smije?

Sad vidim ko soko, samo škiljim na ono treće oko.

Pa još nije pravo ni počelo, kud bi već završilo:))) Ja još škiljim kroz poluotvorene oči i ogromne podočnjake u kompjuter a slova nikako da poprime neki smisao.

I totalno sam neispavana... jedva gleam u ovaj ekran koji je jako bijel pa škiljim i glava me boli.... noćas sam zbog mutavih grammyja (snimila Coldplayev nastup koji je btw bio AMAZING) legla u 4 pa se digla u 6 za školu i još ni popodne nisam čorila i ko zna kad ću večeras ić leć, tako da neznam kak ću se ja sutra dić ujutro za turnir, naime imamo turnir školski u malom nogaču pa idem bodrit naše momke.... da...

E sad u početku san uvik razmišljala u stilu kako nosin cvike radi šminke, pa jednim dijelom i je istina ali nisu toliko sad lipe da bi bila neka šminka haha... a drugin dijelom jer škiljim kad mi udre sunce u oči i jednostavno mi trebaju... To je sad već preraslo u naviku i potrebu:)....

Onako sva nikakva, otvorim lijevo oko, uzmem mob i blejim u njega, škiljim točnije.

Na sumamedu sam, oči mi krvave i jedva škiljim na jedno oko dok mi slina curi iz svih otvora na glavi, al kad sam pročitala beljezgarije od seke levant morala sam urgirat i napisat ISTINITU verziju sastanka veselih pljoskica održanog u subotu.

Sada malo škiljim, ali bit će bolje.

Uglavno evo digla sam se, u stanu sam od frendice jer je bila prelina da me otpelja u dom iako smo tu blizu... nebitno, fali mi moj Bubimir sa zida, ne znam kaj sam sanjala al sam drmnila desnom šakom od zid i probudila me bol, pušim duvan, škiljim, žedna sam užasno a krvet je topal i ne dami se ustajat.

Škiljim kroz krmeljave trepavice i udišem odvratni smrad alkoholnih para kojeg je ovaj put izvor moja draga, pomiješan sa vonjem govna iz pelena jedinog mi sina.

I sada imam problema s čitanjem i pisanjem škiljim na jedno oko, tako da si ne mogu oprostiti to jalovo provedeno vrijeme koje sam bolujući mogla provesti uz čitanje za koje sam krala vrijeme zadnjih 30 godina

I škiljim okrenuta prema suncu i nazirem tvoj lik jedva.

zadnjih dana nekako kao da preživljavam. profesori si dali oduška i svi se u isto vrijeme sjetili testova. i tako kreće začarani krug: negdje oko četvrtog sata meni je dosta škole pa čekam kavu poslije. onda sjednemo na kavu, popijem čaj do pola i već mi se ide kući na popodnevni nap. kad se oko 6 probudim grintava shvatim da sam možda spavala više nego sam trebala i sad imam kronični nedostatak vremena. napravim sebi nes da se razbudim i pomalo krećem s učenjem. navečer se spremam i odlazim na balet još uvijek pomalo neraspoložena. dva sata poslije, dok se vučem kući i razmišljam o danu koji je prošao, sad već sasvim iscrpljena ali dobro raspoložena, jedino što želim je onaj fini noćni razgovor s njima, uz cigaretu i čokoladu. i dugu noć da se napokon dobro naspavam. ali ujutro se jedva ustajem i dok dižem rolete i usput škiljim zbog sunca, najradije bi se vratila u krevet i ostala tamo nekoliko dana. i tako unedogled. samo mi se spava i samo se smrzajem.

Nadam se da će ih skinuti u što kraćem roku. No ono što me ostavilo da u nevjerici škiljim u monitor nedugo nakon toga je činjenica da su ti isti videouratci (namjerno ih ne zovem reklamama jer smatram da to nisu) linkani i na Facebook profil Fly bara. Pa zar i Facebook profil, pa dobro ljudi kakvu vi to lozinku imate da se svaki Miro i Mate mogu spojiti i trolati vas?

Dok topim snijeg i škiljim kroz šator u sada gotovo potpuno suhi osamtisućnjak Lhotse, sjećam se riječkog Himalajca Matka Škalamere koji se prije kojih desetak godina kotrljao niz istu tu mitsku divovsku padinu u lavini koja ga je vukla više stotina metara i na kraju gotovo stajala života.

Propinjem se na prste, od sunca škiljim i tamo skroz desno dolje, koliko mi pogled doseže, gledam hoće li preko Zrinjevca, pa Praškom ipak možda tkogod od Kolodvora stići.

Sreća pa se ne vidim kako škiljim

Kroz otvorene škure škiljim u praznu katrigu nasred mula.

On me gledo kako, smrknuta, udaljavam glavu i škiljim, kako ga proučavam, oblizujem jezikom usne i kratim mu šiške rec, rec, mic po mic...

Ima nešto nacrtano na glavnom jedru, gledam, škiljim, ma šta li je ono?

Škiljim kroz prozorčić da je vidim.

Škiljim kroz trepavice a njen je ispitivački pogled na mom licu.

Javim se za jedno 20 godina 23.9.2008 13:40:31 suputnik I JA SAM NEDAVNO POČELA NAOČALE NOSITI, PONEKAD IH ZABORAVIM PA ŠKILJIM U SVIJET 23.9.2008 10:17:06 Neregistrirani korisnik [ elephant ] drago mi je da si napokon progledala a kaj se lece tice, mmmljac. ja stavim i malo mrkvice i celerovog korijena, ponekad i suho meso ali ne stavljam krumpir eto. pozz 23.9.2008 8:32:47 svjetlotama) hvala. 23.9.2008 5:15:45 dokolica hehe vrlo duhovito napisano kao I uvijek