Dr. Matija Evetović napisao je ' Kulturnu povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata ' u deset poglavlja u kojima je obuhvatio sve vezano uz podrijetlo bunjevačkih i šokačkih Hrvata te vjersku i prosvjetnu situaciju.

Stipan Bešlin je zaista zaslužio da se o njemu piše, i kao pjesniku i kao čovjeku, jer je bio pjesnik tragične sudbine, izrazito inteligentan mladić velikog srca, iznimno moralan, veliki ljubitelj knjige, koji je već kao 13. godišnjak počeo objavljivati pjesme, čak i pisati za djecu, premda je i sam jedva izašao iz dječje dobi, rekla je dr. Vulić te dodala kako se o njemu vrlo malo pisalo, a među prvima je to učinio dr. Matija Evetović, također jedan hrvatski kulturni djelatnik tragične sudbine s prostora Bačke, autor ' Kulturne povijesti bunjevačkih i šokačkih Hrvata '.

U organizaciji Hrvatske samouprave Vršende/Versenda te Vjerske i kulturne udruge šokačkih Hrvata u nedjelju, 7. listopada u mjesnoj crkvi Sv. Mihovila priređuje se sedmo izdanje susreta hrvatskih crkvenih zborova.

Taj je prastari pokladni običaj tamošnjih šokačkih Hrvata toliko ukorijenjen u mohačku sredinu da se riječ buša »skrasila« čak i u mađarskom rječniku (istina u složenici).

Uslijedit će, potom ' Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata ' dr. Matije Evetovića i druga djela koja su već uvelike u priprem, ukupno dvadesetak rukopisa, djela mahom mlađih i darovitih suvremenih spisatelja, ali i ona koja pripadaju baštini hrvatske književnosti u Podunavlju.

Da Gibarac živi svjedočio je i predsjednik Društva za očuvanje šokačkih Hrvata Gibarac Đura Martinović, koji je pozvao sve prisutne da ispune pristupnicu čija je članarina besplatna i doživotna.

U svakom broju HKL, do broja 18, listopad 1969. g., Bušić je ob javljivao prikaze raznih knjiga i časopisa: Mijalko Todorović, Preobražaj Saveza komunista Jugoslavije, Beograd, 1968.138 Branko Horvat, Ekonomska nauka i narodna privreda, Zagreb, 1968.139 Ivan Kujundžić, Izvori za povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata, Za greb, 1968.140; Pregled 8, Sarajevo, 1968.141; Evlija Čelebija, Pu to pisi nelicemjernog Evlije, Sarajevo, 1967.142; Narodne pjesme o Mijatu Tomiću (priredio Anđelko Mijatović), Zagreb, 1969.143; Po li tička misao, br. 3, Zagreb, 1968.144 Gledišta, br. 8 9, Beograd, 1968.145 André Leroi-Gourhan: Religije prethistorije, Zagreb, 1968.146; Politička misao 4, Zagreb, 1968147.; Panorama mlade književnosti, Republika, Zagreb, 1969.148 Franjo Tuđman, Velike ideje i mali narodi, Zagreb, 1969.149 te tekstove o posebnim po li ti čkim i drugim problemima u ono vrijeme vrlo teškim i vrućim temama: Narodnosni sastav iseljenika, 150 Kultura i umjetnost na udaru birokracije, 151 Raspodjela viška rada, 152 Odbijeni amand ma ni, 153 Radnička klasa i nacija, 154 Rijeka.

G. 1680. oko 1300 šokačkih Hrvata iz Babine Grede i okolnih sela dobilo je pozamašne dijelove neobrađene zemlje u današnjem Rekašu.

' Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata ' rezultat je višegodišnjih istraživanja dr. Evetovića, koja će čitatelje upoznati i s hrvatskim rodoljubima iz redova bunjevačkih Hrvata te kulturnim društvima u kojima su se okupljali, kazala je Vulić.

Izbori su pokazali da je većina bunjevačkih i šokačkih Hrvata ostala odana Bunjevačko-šokačkoj stranci.

Pripremio je i izložbu knjiga pisaca bačkih bunjevačko-šokačkih Hrvata iz njegove zbirke, koju je organizirala Gradska knjižnica Zagreba pod nazivom: Knjige bačkih Hrvata/Izbor knjiga i druge građe tiskane u 20. stoljeću iz privatne zbirke gospodina Nace Zelića (u Zagrebu 30. studenog do 18. prosinca 2005.).

Pisao je i na crkvene teme, te o kulturi i povijesti bunjevačkih i šokačkih Hrvata.

Ni vrijeme doseljenja u taj kraj i stari zavičaj rekaških - ili šokačkih Hrvata nisu do danas sa sigurnošću utvrđeni.

Časopisi i knjige bačkih Hrvata uvjetovani su nacionalnim, kulturnim, vjerskim i uljudbenim razlozima i interesima, te potrebama puka i od početka su u funkciji preporodnih nastojanja bunjevačkih i šokačkih Hrvata u Južnoj Ugarskoj, pa i danas imaju nedvojbenu i nezamjenjivu ulogu u procesu uspostave kulturne i političke identifikacije, (samo) prepoznavanja i (samo) predstavljanja Hrvata u Vojvodini, i prema vani i prema unutra, rekao je Miković i zaključio kako se već samo letimičan pregled navedenih stvaralaca doima dovoljnom referencom, bez udubljivanja u njihovu bio-bibliografiju, mimo bilo kakvog navođenja i nabrajanja njihovih djela, bez pokušaja proučavanja i uspoređivanja obujma i značaja, stručnih, znanstvenih, književnih ili umjetničkih dosega njihovih dosadašnjih ostvarenja.

To je zbirka kratkih proznih tekstova, najvećim dijelom etnografskih crtica, a zatim anegdota, u kojima se prikazuju zbivanja, običaji, sudbine, dogodovštine i duhovitosti šokačkih Hrvata u Sonti u razdoblju od sredine prošlog stoljeća do najnovijeg vremena, a pisana je na mjesnom idiomu Sonte koji autorica izvrsno poznaje.

U predstavljanju prvog integralnog izdanja monografije Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata dr. Sanja Vulić je ustvrdila kako je velika i neprocjenjiva šteta za Hrvate u Bačkoj što ova knjiga nije objavljena kada je i napisana nego je dugi niz desetljeća ostala u rukopisu, daleko od očiju javnosti. Da je bila odmah objavljena Kulturna povijest bi bez sumnje odigrala iznimno važnu ulogu u jačanju nacionalne svijesti Hrvata u Bačkoj, u učvršćivanju njihova nacionalnog identiteta i nacionalnog ponosa, pa danas ne bi bilo Bunjevaca nehrvata, ili bi im broj bio zanemariv, sa žaljenjem je ustvrdila dr. Vulić i dodala kako je dr. Evetović svoje djelo završio u nesretnom povijesnom trenutku, početkom 1941. godine. Zadivljuje nas količina literature i arhivskih spisa koje je dr. Evetović kao ozbiljni istraživač proučio, a navođenjem tih pisanih dokumenata, arhivskih izvora, literature, rasvjetljavanjem događaja, dr. Evetović je, kao malo tko prije i poslije njega, pokazao koliko je silno intelektualcima iz redova bunjevačkih i šokačkih Hrvata u Bačkoj bilo stalo do njihova hrvatstva, a posebice onima u Subotici.

To je prastari pokladni običaj šokačkih Hrvata, rekao je Szeko koji je s ponosom istaknuo grad Mohač kao primjer uspješnoga suživota različitih etničkih skupina.

To je posebice činio u proslavama doseljenja bunjevačkih Hrvata u Suboticu (1986.) i šokačkih Hrvata (1988.). [ 5 ] Nažalost, franjevci taj čin i štovanje nisu rado primili, a neki su to samo otkriće natpisa pokušali osporiti (fra Paškal Cvekan). [ 5 ]

Matija Evetović, neprikosnoveni borac za hrvatska, manjinska prava i u vremenu drugog svjetskog rata te poslijeratnog razdoblja, na 700 stranica knjige donosi pregled duhovnog, književnog, prosvjetnog rada, tiska bunjevačkih i šokačkih Hrvata.

Osobna karta šokačkih Hrvata ne samo da nije još temeljito izučena i napisana, nego su i povijesni izvori o tome obavijeni mnogim nepoznanicama, posebice u vezi s pitanjem pojavljivanja Šokaca na povijesnoj sceni.

Bođani su jedno od sela u kojemu su šokački Hrvati od davnih vremena izmiješani sa Srbima, tako da je u tom području osobitost Bođana ta što je to jedino selo sa značajnom zajednicom šokačkih Hrvata gdje prevladava ekavski refleks među Šokcima [ 3 ]

Starinom je Bukin bilo selo šokačkih Hrvata [ 2 ].

Mjesna zajednica šokačkih Hrvata je i nakon odlaska Nijemaca ostala pod njemačkim utjecajem, budući da su brojni bili i bračno povezani s njima.

Ravnatelj Novinske izdavačke ustanove Ivan Karan govorio je o radu i djelovanju same ustanove, Jasminka Dulić, odgovorna urednica tjednika Hrvatska riječ, govorila je o tjedniku, te je predstavila podlistke ' ' Hrcko ' ' i ' ' Kužiš ' ', a Milovan Miković, urednik nakladničke djelatnosti, predstavio je pojedina izdanja s naglaskom na netom izdano djelo kapitalnog ostvarenja dr. Matije Evetovića, ' ' Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata ' ' i časopis ' ' Klasje ' '.

Milovan Miković je za drugu knjigu Publikacije bačkih Hrvata, popis izdanja od 1901. do 2007. ustvrdio kako se radi o djelu kojom su obuhvaćeni radovi bunjevačkih i šokačkih Hrvata, kao i ostalih pisaca u vojvođanskom i mađarskom dijelu Bačke te u Budimpešti i njenoj okolici. Ona nije uobičajenim postupkom pisano bibliografsko štivo, a u nju su uvrštena djela Hrvata rođenih u navedenom prostoru, ili onih koji su djelovali u dužem vremenskom razdoblju, nadalje djela i drugih, ne nužno Hrvata, pisana na hrvatskom i drugim jezicima, kao i prijevodi, a također i djela nepoznatih autora.

Rad druge sekcije Slavonski dijalekt s naglaskom na poddijalektima započeo je atraktivnim nastupom dr. sc. Marije Znika, više znanstvene suradnice (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb) s temom Svatovi prinosi dijalektnoj leksikografiji, potom izlaganjem doc. dr. sc. Sanje Vulić (Hrvatski studiji, Zagreb) Iz današnjega govora šokačkih Hrvata u Rekašu u Rumunjskoj, koja nas uvijek iznenadi novom temom unutar problematike hrvatskih govora u dijaspori te izlaganje mr. sc. Emine Berbić-Kolar (Slavonski Brod) Čajkovački govor, temeljeno na konkretnom mjesnom govoru.

Ipak, bivajući svjesnom da drugi narodi imaju svoje stranke, ponajviše je računala na glasove bunjevačkih i šokačkih Hrvata, što se dalo vidjeti iz imena stranačkog lista, Hrvatskih novina.

Šokačkih Hrvata ima danas samo 99 i žive u gradiću Rekašu (RecaĹ), koji se nalazi 23 km istočno od glavnoga grada županije.

' Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata ', znanstvenika i književnika Matije Evetovića (1894. - 1972.), kapitalno je djelo o podrijetlu, književnosti, prosvjetnim i vjerskim prilikama bunjevačkih i šokačkih Hrvata koje je 4. ožujka predstavljeno u Matici hrvatskoj.

Počinje žetvena svečanost bunjevačkih i šokačkih Hrvata u Somboru.