Iz Bosne je seobom Bunjevaca i Šokaca prenesena u Slavoniju i Bačku, pa je u XVIII. i XIX. stoljeća postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine.

Pod točkom 8 dnevnog reda u ime Kandidacijskog/Inicijativnog odbora od 19.01.2005. godine Jozo Bertanjoli, dipl. pol. predložio je: 8.1. Za predsjednicu Udruge Šokačka grana mr. sc. Veru Erl, profesoricu s Filozofskog fakulteta u Osijeku, koju je Skupština nakon prijedloga jednoglasno izabrala. 8.2. Za članove Upravnog odbora predložio je slijedećih 16 članova: Jozo Bertanjoli, dipl.pol., Margita Cvitić, Ana Farkaš, Franc Jozo, dipl.ing., dr. sc. Marko Josipović, vlč.Ivica Jurić, Jozo Jurušić, dipliur. Katica Leko, Antun-Tuca Nikolić, Ivan Nikolić, Mira Petrović, dipl.soc.radnik Ljubica Pilipović, Dubravka Radovanović, Imro Vrbešić, Slavko Žebić, Ivan Živić, dipl.pedagog. 8.3. Nadzorni odbor: mr. sc. Ivan Baličević, Stjepan Bunjevac, Marija Knežević, Katarina Šimić i Dubravka Žulj. 8.4. Sud časti: mr. sc. Vlatka Gvozdić, dr. sc. Kata Ivić, Vlatko Jurković Sve predložene članove Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Suda časti Skupština je jednoglasno izabrala.. 9. U završnoj riječi novoizabrana predsjednica udruge Šokačka grana mr. sc. Vera Erl zahvalila se nazočnima na izboru za predsjednicu naglasivši značaj kulturno-povijesnih, etnografskih sadržaja i zajedništva Šokaca, njihova potreba za prezentiranjem i prijenosom suvremenim tehnologijama svih šokačkih kulturno-povijesnih i tradicijskih vrijednosti a naročito razumljivim mladim generacijama.

Potonju smo skupinu procijenili adekvatno udjelu Hrvata, Bunjevaca i Šokaca u ukupnom stanovništvu Vojvodine (1991. taj je udjel iznosio 4,85 %, a 2001. 3,76 %).

Prva dva sveska Leksikona podunavskih Hrvata Bunjevaca i Šokaca, u nakladi Hrvatskog akademskog društva iz Subotice, predstavljena su u Leksikografskom zavodu.

U novom, 495. broju Književnog lista za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske iz Zagreba objavljen je kritički prikaz Leksikona podunavskih Hrvata Bunjevaca i Šokaca Mladena Klemenčića, glavnog urednika Hrvatskog općeg leksikona

Stan je sine, svatove tračio, stan je kuću u selu kućio, stan je bio ' ranitelj Šokaca stan je bio kovnica novaca.

Čitam da se spominje i kod bunjevaca i kod šokaca.

Slavko Žebić je istaknuo da je Šokačka grana osnovana s nakanom očuvanja i njegovanja, unapređivanja i promicanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti Šokaca, prelijepih običaja i još ljepših narodnih nošnji s područja Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke te drugih krajeva koje Šokci nastanjuju.

Ovo nije prvi skup Šokaca u Osijeku ali, svakako, nije ni posljednji.Još 1940. Vladoje Ika Ivakić u svojoj knjizi Šokadija navodi U Zagrebu a nedavno i u Osijeku, osnovan je klub Šokadija.

Antunović je u spomenutom članku ukazivao i na potrebu školovanja, budući da je veliki dio tadašnjih bačkih Hrvata Bunjevaca i Šokaca bio nepismen, a i ono malo intelektualaca što ih je bilo bili su odnarođeni.

Stan (salaš, koljeba, konak) naziv je za kuću, pretežno u Slavoniji, koje se nalazila u polju blizu kakve šume u kojoj se više obitavalo zimi i predstavljala je drugi dom starih Šokaca.

Literatura govori o doseljavanju Šokaca u Bačku iz Slavonije i iz Bosne (područje Usore i Soli), ali šokački idiomi pokazuju da je prevladala populacija slavonskoga tipa i njihovi govori.

Kad je bio u Zagrebu 23. travnja 1939., predvodeći izaslanstvo od 50 bačkih Bunjevaca i Šokaca je rekao, a idućeg dana Hrvatski dnevnik prenio:« Bunjevci i Šokci u Bačkoj... priznaju se za česti i uda onoga naroda koji živi u Međimurju, u Zagorju, u Lici pod Velebitom, na Hrvatskom Primorju, koji s nama isti jezik govori, najvećim dijelom istu vjeru ispovijeda, odgojen na grudima iste kulture, iz koje je ustao Ante Starčević i Stjepan Radić.

U Siraču, općinskom središtu Bjelovarsko-bilogorske županije i sjedištu bijelih šokaca zapadne Slavonije (kako se s ponosom nazivaju i čiju tradiciju čuvaju), 3. rujna, pod pokroviteljstvom Ministarstva turizma, održana je 4. turistička-gospodarska manifestacija Dani šljiva.

Znanstvene, stručne i popularne članke o Hrvatima u Vojvodini objavljivao je u časopisu Pro tempore (Zagreb), Časopisu za suvremenu povijest (Zagreb), Godišnjaku za kulturu vojvođanskih Hrvata (Subotica) Leksikonu podunavskih Hrvata Bunjevaca i Šokaca (Subotica), Glasniku Pučke kasine (Subotica) i Zovu Srijema (Zagreb).

Od 2009. član je uredništva Leksikona podunavskih Hrvata Bunjevaca i Šokaca i Godišnjaka za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Ispred kuća ručno izrađene klupice od dasaka čekaju toplije dane da bi gotovo svakodnevno u kasno-poslijepodnevnim i večernjim satima slušale razgovore starih Šokaca i Šokica o minulim vremenima, »kirbajima« i običajima, ovogodišnjem urodu i dojmovima s nedavno održane »šokačke večeri« na kojoj su nastupile šokačke udruge iz susjednih sela: Bačkog Brega, Bačkog Monoštora, Sombora, Vajske, Bača i Plavne, kao i o nadolazećoj sve težoj gospodarskoj situaciji.

Osim toga svake druge godine na salašu organizira likovnu koloniju i tako nastavlja, kako ponosno ističe, kulturnu misiju bosanskih franjevaca kroz povijest, koji su, čini se, doveli njegovu obitelj sa skupinom katoličkih Hrvata na te prostore već g. 1542. Uključen je i u aktivnosti mohačkih Šokaca, starosjedilaca, pa tamošnje hrvatsko zajedništvo može biti primjer mnogima.

U Siraču, općinskom središtu Bjelovarsko-bilogorske županije i sjedištu bijelih šokaca zapadne Slavonije (kako se sa ponosom nazivaju i čiju tradiciju čuvaju), 01.09.2012. održati će se 5. Dani šljiva i rakija, jedinstvena manifestacija u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji šire, čiji je cilj kako promocija šljive, kvalitetnog i ljekovitog voća, tako i promocija rakije, tradicionalnog, kvalitetnog i ljekovitog pića (ako se konzumira u manjim količinama), te brojnih proizvoda od šljiva.

Na smanjenje izjašnjenih Hrvata na popisima svakako je utjecalo i uvođenje novih popisnih kategorija, poput Bunjevaca i Šokaca, govoreći ovdje isključivo o popisnim, a ne identitetskim kategorijama.

OSNOVANA UDRUGA Šokaca Đakovštine u nedjelju 18. lipnja u Hrvatskom domu u Đakovu.

Šokčević je na temelju Antunovićeve rasprave, u kojoj govori o povijesti Bunjevaca i Šokaca te o vjerskom ujedinjenju katolika i pravoslavaca, ukazivao na slična polazišta, ali i zamjetne razlike Antunovićevih od Račkijevih i Strossmayerovih pogleda na crkvenu uniju katolika i pravoslavaca.

I mi smo ponosni na vas i s vama, rekao je nadbiskup Barišić izražavajući radost zbog bogatoga kulturnog i vjerskog života Hrvata Bunjevaca i Šokaca.

Da nije borbe Bunjevaca i Šokaca, srpska granica bi i danas bila kod Srbobrana, što bi strateški za Srbiju bilo veoma nepovoljno...

" Dosadašnje analize šokačkih migracija, osim što nedvojbenop lociraju prazavičaj ovog etnosa u predjelu istočne i srednje Bosne, upućuju na udaljene pravce raseljavanja Šokaca.

Ne znam da li itko voli svoje selo kao ja i često se pitam da li sam nastran, bolestan ili munjen kad i pored niza neugodnih doživljaja, ljubomornih, zavidnih, podazrivih, a bome i neljudskih postupaka nekih " velikih " Šokaca, Babogredaca i katolika, mogu ovdje biti sretan, zadovoljan i uvijek pokušavati stvoriti nešta novo, oživjeti što drugi zatiru, pokloniti svojoj Gredi ono što zaslužuje i voljeti je, pričati o njenoj prošlosti, značajnim ljudima, običnom, divnom stanaru, čobanu, majstoru, " mokrom bratu ", birtašu i svakom onom tko ju voli makar malo.

Dio časopisa posvećen Etnologiji donosi nam izvorni znanstveni članak Milana Černelića o tradici ji paljenja godišnjih vatri, i to ivanjske vatre u Bunjevaca i crkvene vatre na Veliku subotu u Šokaca.

Subotnji koncert zatvorili su KUD Zabok iz Zaboka sa plesovima sutlanskog kraja i bistranjskim plesovima, te KUD Varteks iz Varaždina s pjesmama i plesovima baranjskih Hrvata Šokaca Pijem vino i crna i bila i pjesmama i plesovima Gradišćanskih Hrvata Četarski fašnjaki.

(24. IV.) Prema prvim rezultatima novoga popisa stanovništva, u Vojvodini je (na 21.506 km2) živjelo 1.151.357 Srba, 340.960 Mađara, 168.858 Jugoslavena, 74.232 Hrvata, 63.941 Slovaka, 44.716 Crnogoraca, 38.880 Rumunja, 24.895 Roma, 21.552 Bunjevca (Hrvata), 17.887 Rusina, 16.642 Makedonca, 6079 Muslimana, 2959 Albanaca, 2563 Slovenca, 2057 Ukrajinaca, 1866 Šokaca (Hrvata) te 13.402 " ostalih ".

Jelka Mihaljev vrijedna je sakupljačica tradicijskoga načina života baranjskih Hrvata, pretežno Šokaca, točnije onih podunavskih, ali i podravskih Šokaca.