... znaš ono kad te neko mjesto podsjeća na nekog... to mi se događalo... kad sam za nekog emotivno svezana, pa prođem kraj nekog mjesta gdje smo bili, pa me štrecne... bilo je jedno mjesto, proširenje kraj ceste gdje sam uvijek ostavljala auto kad bih se sastala s njim... moj auto kraj njegovog... onda ja pređem u njegov koji je veći, udobniji... dugo, dugo, nisam se usudila pogledati u tom smjeru kad bih tuda prolazila... slike se guraju, nježnosti u njegovom autu i sl... zatim rastanci... posljednji naš susret i takve stvari... kao da se upisala ta senzacija u koru mozga... mrzim to... nekako važno je razvrstati te stvari - što je bilo bilo je, a mjesto je samo mjesto... ovaj trenutak to mjesto je običan bezlični detalj iz povijesti, nimalo obojen...