Riječ je o knjizi o apokrifima, pobožnim legendama, apokaliptičnim vizijama i proroštvima za kakvom već dugo postoji i potreba i ogromno zanimanje javnosti, posebice nakon nedavno objavljenih knjiga koje, navodno, otkrivaju zbog čega Crkva skriva apokrife.

Te knjige i dodatke (7 2) katolički kanon naziva deutero (drugo) kanonskima, a protestanti ih nazivaju apokrifima, a katolički naziv za apokrife oni zovu pseudoepigrafi.

Crkva je sve te apokrife - ima ih barem 50 - odbacila kao nevjerodostojne, iako se i u njima mogu naći zrnca istine.

Ah, ti imaš netočni prijevod Pavao, apostol, NITI OD LJUDI, NITI POSREDSTVOM ČOVJEKA, nego preko Isusa Krista. Sve je Pismo NADAHNUTO OD BOGA _2.Timoteju 4:4 je prorečeno da će ljudi okrenuti uši od istine, a okrenuti se lažnim PRIČAMA katolici nisu poslušali zapovijed iz Otkrivenja 22:18, 19 dodavali su apokrife i ljudske umotvorine, a ti si produkt njihov, kao i banditosi

U starozavjetne apokrife također se ubraja više od desetak djela vezanih uz proroke, a naslovljena su kao: Život proroka, Povijest Rekabovaca, Druga knjiga Baruhova, Treća knjiga Baruhova, Četvrta knjiga Baruhova, Ezrina viđenja, Sibilina proročanstva, Aristejevo pismo i dr.

Pripada skupini tematski raznorodnih hrvatskoglagoljskih zbornika: pisala su ga dva pisara i u njemu nalazimo prikazanja, pjesme, apokrife, propovijedi, različite zapise.

»Crkva ne skriva niti zabranjuje apokrife«

Pripada skupini tematski raznorodnih hrvatskoglagoljskih zbornika: pisala su ga dva pisara na Ćokovcu i u njemu nalazimo prikazanja, pjesme, apokrife, propovijedi, različite zapise.

Zašto su reformatori odbacili apokrife?, pitao je Roger, koji je inzistirao na upotrebi protestantskog naziva.

Paul, ubaci se Roger: Atanazije, junak pravovjerja, nije uključio apokrife u kanon.

Treba napomenuti da Augustin nije poznavao hebrejski jezik ranokršćanski stručnjaci za hebrejski, poput Jeronima i Origena, nikada nisu priznavali apokrife.

Teorija književnosti, povijest jezika i manija natjerale su me da pročitam skoro cijelu Bibliju, nebrojene priče o svecima, nepriznata evanđelja, apokrife, misale i molitvenike, ali uvijek sam ih promatrala kao produkte svojih era i ne mogu se načuditi kad od djevojke čujem da nije Bog stvorio Adama i Stevu, već Adama i Evu.

Lako je odbaciti ove svitke i papiruse kao apokrife, te stoga i nenadahnute božanskim.

Sve te apokrife spise Crkva je protresla još u vrijeme njenih nastanaka i odredila se o njima.

Euzebije stavlja pastira među apokrife, ali izvješćuje da se Pastir javno čita u Crkvama i da se upotrebljava u pružanju poduke katekumenima.

Tražim pomilovanje za prognane bogumilske apokrife i romane, gde se vide tragovi ruku, gde su redovi ispodvlačeni olovkom plavom, gde su pokidane mnoge strane, o kojima se govori sa podsmehom, a čitaju se sa zaboravom; za one koji se u večnost ne voze kolesnicom lakom niti jašu na konju brzu, već se polako veru kamenitim stazama koze.

Njegovi navodi ili pozivanja na apokrife izabrani su kako bi »poslužili« njegovoj tezi.

»Judino evanđelje« spada među ranokršćanske apokrife, koji su nastajali od početka II. do kraja IV. st.

O Tekli i Pavlu lijepo je čitati apokrife.

»Judino evanđelje« spada među ranokršćanske apokrife koji su nastajali od početka II. do kraja IV. st.

Ne, ne postoje druga mjesta u Bibliji u kojim se nalazi direktno Muhammedovo a. s, ime.Bar ne u opšteprihvaćenom današnjem kanonu, ne računajući apokrife naravno

Bilo je pokušaja iz Protestantskog svijeta da se takvo što napravi (ideja da Biblijske knjige jedna drugu citiraju tako da tvore jedan zatvoreni krug) ali završili su katastrofom (ispalo je da apostoli ne samo da citiraju Katolički kanon, već i da citiraju Staro Zavjetne apokrife)

Takve su zajednice u pokušaju da si pridaju autoritet nekog apostola pisale često apokrife koje bi podmetale nekom apostolu.

Zašto ne treba stavljati apokrife u Bibliju?

Zato što hebrejska Biblija u sebi ne sadrži apokrife, a Biblija kaže da je Bog Hebrejima povjerio riječi spasenja.

Apokrife možemo smatrati za povijesne tekstove, ali ne i za nadahnutu Božju riječ

Zaključak: Novi Zavjet citira apokrife koji spominju Čistilište i molitve za mrtve.

Talmudski traktati ukazuju da je odbacivanje, odnosno pohranjivanje u apokrife, izuzimanje iz hramskog čitanja, izrazito pretilo ne samo ' Propovedniku ' već i ' Ezekielovoj knjizi ' (' Šabat ', I fol. 13 B; ' Gemara ' ' Hagiga ', fol. 13 A) Tako se pominje zasluga tanaita Hananje (Hanan ' ja) sina Hizkijinog, koji je živeo pre razaranja Hrama, na očuvanju ' Ezekielove knjige ', na kojoj je kasnije jevrejska hermeneutika i gnostika uveliko bazirala i izvodila: " Rav Jhuda reče: ' Odista, neka se spominje po dobru čovek po imenu Hananja, sin Hizkijin.

4. Ovdje treba spomenuti da Židovi nikada nisu bili narod sola scriptura, jer su pored Pisma, imali i Predaju, koja je uključivala i današnji deuterokanon, i brojne apokrife.

' Prva Klementova poslanica ' koja sadrži oko 120 citata prema prevodu ' Sedamdesetorice ', time i deuterokakonske spise, ali i apokrife