Nije svijet poludio beskrajnom vrtnjom zemlje oko svoje osi svemirom Niti pas slučajno mokri podignutom nogom ostavljajući miris uz drvo Nema ptičjeg mlijeka u kljunu grabljivica što kljucaju ogoljele kosti Zemlja ne puca nedostatkom kapi rose i tereta zlatnih zraka sunca Ne lude krave i ne sliče reklamama plave boje zbog sviježe zelene trave Pucaju sve spone nastanka iskonskog postojanja dubinama vremena Kao da nismo iz iste vatre vodom gašeni ognjem grijani izvorom pili Otiskivali smo gene ko ' slike stoljećima nutrinom krvi vrelom umnožavali Sabljama oštrica kodove presjecali mjenjajući sudbine svojih nasljednika Stavljajući sebe na pijedastal vladara planeta i cijelog bitka postojanja Gazeći svoju toplu kolijevku kao da nam nije u zalog pokoljenja ostavljena I kada smo postali užitka svakojakih i stomaka nabubrenog siti svega Pohlepa nam postala svakodnevna čežnja i nova hrana umišljenog ega I cvilio je zgaženi list polomljenog hrasta suzio gljivu slomljenog korijena Vode plove gustu naftu gušeći se kapljicama već na planinskom izvoru Dimnjaci ispuhom zacrnile nebo ptice oslijepljene spalile suncem krila U ljude posijan karcinom širi se raste tijelom buja još većim egom Vlast nam je slast koju oblizujemo slinavo debelim pohotnim jezicima Meljući tabanom još one dobre poštene i naivnešto svijetom hode Svijet smo sami izludili od plavetnila i čistog udaha načinili umobolnicu U košuljama vezanih rukava plješeće se lažnim bogovima i novcu anđelima Satiremo se i sve oko sebe žderemo očnjacima plazimo po svojoj smrti Vjerujući kako smo samo mi jedini i bogom dani najveći važni i bitni Još samo uz piće poneki ludi klošari i još luđih pjesnika kuju urote Vjerujući u svoje snove i dolazak nekih drugih bića koji će donijeti bolje Zdravkko Odorčić

A mi jadni, bijedni piončići na šahovskoj ploči moći, mislimo kako smo prosvjećeni, kako činimo sve za dobrobit našu i čovječanstva, kada susjeda tužimo da nam je preko zida usmrdio stan, ugrozio zdravlje, a i dalje žderemo neprirodne živežne namirnice, udišemo zagađen zrak, pak valjda čekamo da nam oni koji nas vode ko muceke, prstom ukažu što je sljedeće što čemo iz petnih žila osuđivati.

Istina, sve dobre ex YU fabrike lekova su ili uništili ili kupili, ali ima i sjajnih domaćih narodnih lekova... i čim ne žderemo grozne burgere, bićemo zdraviji

Svemu tome svake godine protive se naši crkvenjaci jer naravno Božić je vrijeme kad se sjećamo rođenja našeg spasitelja Isusa Krista i žderemo svinjetinu i francusku salatu.

I ono što obožavam-naša ljetovanja. 10 dana cugamo, žderemo, seksamo se, kupamo se kad se mamurni probudimo: D, spremimo se i izlazimo svaki dan, upoznajemo konobare, strance, čagamo kao da je zadnji dan.

Mi žderemo i ločemo, a vi šutite i trpite

Ali i mi imamo želuce i moramo nešto da žderemo, dakle u slast Nemanjo i pomanje sa feferonima.

Noklica je mene i Cimera sljedeće jutro nakon povratka s posla našla kako sjedimo na kauču u dnevnoj sobi i žderemo pecan pie (pecan je vrsta oraha). i saznali smo tada da ne znamo jesti pitu jer smo je mi razrezali na pola i smazali, a to se tako ne radi. uzme se samo manja kriška i čalabrcne. nas dvoje smo se pogledati whatever i zalili još sve s pola litre soka. zatim smo se morali uputiti u prvi grocery shopping da kupimo još svega.

Tu smo mi da žderemo to smeće, samo nama proslijedite

Svakih par minuta je bila situacija da žderemo (bila je večer američkih palačinki kod frenda cer1njo) i deremo se ko stoka, onako pravo muški, da bi u trenu nastao muk popračen nakon par sekundi sa UUUUU, OOOO JEBOOOOTE i sličnim komentarima cer1njo

Žderemo sve i sve pretvaramo u izmet.

Ajde dobro, mi žderemo ugljikohidrate i pijemo izotonike.

Glavni problem nisu proizvođači hrane već mi ljudi koji žderemo.

Aj nea veze uzmemo mi karte da ćemo igrat i žderemo neke kekse ko glupače.

Dok mi pjevamo, žderemo, slavimo i drijemamo, Hrvatsku nam razapinju ko Krista na križu.

I idemo, žderemo, glođemo, nezasiti i maniti

Sutra žderemo gljive i kupamo se goli.

Ajooj... pun kazan graha (ogromni lonac, za 12 porcija)... on nije znao da će ona nas dovući poslije posla... a grah je stvarno bio fantastičan... ja rijetko kuham grah, moja djeca ne vole... dok žderemo, pričamo o poslu, životu...

Ali takozvane vehabije nisu mi u svemu jasni i dobri... ima jedan brat vamo koji ništa ne radi... samo djeli kasete, cd-ove isl... a eno vilu od kuće napravio... vozi ševroleta... pustio je bradu podkratio pantalone i ima 100 kila... a brat pored njega isto sa bradom i njegovog pravca nema šta da jede i kćerka mu ima rak on neće da mrdne prstom a ne da pomogne... jel to islamski brate KObi... jel islamski da u ' itikafu prije dvije godine " vehabije " istjeraju sufiju za vrat kroz džamiju... a taj sufija je najbolji čovjek kojeg sam upoznao... dok se mi jagmimo za iftar... tako reći... žderemo... taj se sufija skloni u stranu i pojede 2 - 3 suhe smokve za iftar " JEL TO BRATSKI BRATE KOBI A? taj sufija se uvijek nasmije bratu muslimanu iz edeba... ja sam tad bio " vehabija " i mene je gledao ljepše nego rođenog brata... bio je mršav ko ' grana, nosio je turban... kao da ga sad gledam... nađe se jedan sandžaklija i uhvati ga za vrat jer je sufija... proglase ga ludim... itd. nemoj mi Allaha ti više pričati kako su oni ta naj odabranija skupina... nemoj tako ti Allaha... Selam

20.59 Sad već jako nervozno žderemo i ločemo i idemo na balkon urlat na suce i sudbu, ali barem su se sad počeli sami dizati po cugu.

- Onda smo ili kumpira i pašte a sad samo žderemo paštu...

Još samo na benzinsku po 2 EUR benzina, cvijeće za Sonju, lunjanje po aerodromu gdje gladni žderemo gratis test hranu.

- svi članovi uredništva, a i većina suradnika (premda to nikad nije bio uvjet) su vegetarijanci; ne žderemo se međusobno, iako si katkada možda idemo na živce: -))

Pa se, kad nam to prestane pasati, žderemo u sebi, gruntamo, gutamo.. dok ne puknemo.

Vi ste blagovali a mi žderemo, vi ste se smijali, a mi regećemo

normalno da sve ide gore jer mi nemamo svoje pšenice da pečemo i prodajemo svoj kruh nego u trgovačkim centrima kupujemo uvozni, nemamo svojih kravapa moramo kupovati i piti uvozno mlijeko, nemamo svojih svinja po slavoniji da bii jeli svježe meso nego kupujemo i žderemo vakumirano meso staaro po dvadeset godina upitnog porijekla i sumnjive kvalitete, nemamo svoje tvornice tipa KRAŠ, KOESTLIN, KANDIT nego kupujemo strano, nemamo svoja naftna polja i rafinerije nego uvozno gorivo i derivate plaćamo preko deset kuna po litri..... Sve imamo svoje i da nas političari nisu uništili i prodali radi vlastitih interesa danas bi naših sto kuna vrijedilo više nego sto funti, a ovo je tek početak, svi ćemo uskoro biti kruha gladni

Mi smo stalno neka gusjenica, žderemo otpalo lišće i sretni smo ako i to nađemo.

šime svaka čast vidi se da ste vidili svita.. za razliku od seljačina a vidim da ih i ovdje ima.. zašto bi životinje patile ako već pate jer ih žderemo zašto bi još patile jer nam se igra mačke i miša?

Nisam pisala kaj se događa, pa ću sada. = Znaći u srijedu su ovi iz Domagovića došli (Željko, Stipić, Andrijević i " David " - Ivica). Bili smo kod škole, smrzavali smo se i zajebavali... = Onda u četvrtak sam bila kod Renate, aha, to je bil onaj zakon dan Mi smo krenule u Domagović, a oni pred nas.Došli su Zoka, Matej, Andrijević, Stipić, " David ", Željko.. I tak mi na kraju skužile da se Stipić, " David " i Željko baš ne slažu s ostatkom, a Zoka, Matej (perverzni) i Andrijević su nas pozvali kod Zoke doma... Mi si mislimo.. ups... i krenemo mi s njima, a nazove nas " David ", i kaže da mu je bezveze da smo otišle s njima, a oni su nas pozvali.. I tak ja i Renata smišljamo plan kak otići.Dođemo do kuće, oni uđu, mi čekamo vani.. I zove nas Jozo (haha, smješan lik), kao da će doć po nas s autom, i onda ćemo kod njega u kuću, jer su tam svi.I veli mi Renata: " Idemo ".. i otrčimo do kraja ulice, a tržemo se od smijeha, i čuješ oni se deru za nama, a mi uletimo u auto, i velimo: " Vozi, vozi "... kak smo se trgale, kužite, mi smo pobjegle ovima, jel su imali nekakve prljave namjere... Onda dođemo u kuću.Tam su bili Stipić, 3 brata i mi dvije... Žderemo bombone i pijemo vino.. Pa smo se otišli vozit s autom do Volavja.. I dođemo mi doma, i idemo Renata i ja jesti, i sjetimo se tog kak smo bježale, i trgale smo se od smijeha, Renata pije mlijko, i od smijeha pobljuje mlijeko po cijelom stolu uključujući Lino ladu... I onda je glumila kak smo upadale u auto bacajući se na kauć.. E kak lud dan...... Taj dan Keku nisam vidjela... = U petak ujutro je Renata išle u Zagreb, tak da sam ja bila SAMA U NJEZINOJ KUĆI do pola 4, još mi je i Hanah došla... Tu večer smo se opet našle s njima kod pruge u Domagoviću, i ovaj put su imali votku... a jebote.. počnem ja malo piti, onak par gutljaja.. i tak malo po malo.i onda mi se fest počelo vrtiti.. Tad bi vrijedil onaj narodnjak: " Mantra, mantra... " hehe... pa smo sjedili na klupici, a meni se diže želudac, vruče mi je... mislila sam da ću crknut jer sam popila tabletu za alergiju ujutro.. a to se ne smije mješat... I kak je tam drvo jabuke, jabuka je pala i otkotrljala se po cesti, i stala u travi.Velim ja: " Miš " i mislim si, to je nekak čudan, bijeli miš.. Kaj je najbolje, oni su mislili da sam ja bila pijana, al sam samo bila pripita... i fakat je izgledalo ko miš...

I idemo, žderemo, glođemo, nezasiti i maniti