Nakon tih riječi sam bila mirna u svojoj odluci da abortiram i vjerojatno bih to i napravila da se nije samo riješilo (spontani).

Uglavnom, sad sam trudna... dijete je njegovo jer se nisam sa drugima vidjala (dok on je sigurno)... ali on ga ne zeli..... zeli da abortiram.... a ja.... hm.... ja zelim dijete... i tuzna sam i razocarana njegovom reakcijom.... i ne znam kako da se ponasam, sto da radim....... sto vi mislite?

U ponedeljak je bio kod mene, ljubio, mazio moj stomak... u sredu mi je preko telefona saopstio da on nije spreman za sve sto se dogadja i da, ako ne zelim da abortiram odluka da se dete rodi je samo moja.

I znam da mi moja savjest ne bi dala mira da abortiram u ovakvoj situaciji.

Npr. kad su jednu romkinju upitali zašto ne pobaci dijete ako ih već ima šestero (a ni o njima ne može skrbiti), navodno je ova odgovorila: Pa nisam ja katolkinja, pa da abortiram? Dakle, netko može činiti djela, a da su ona u sebi mrtva djela jer ne proizilaze iz vjere.

... ogorcena jesam.... priznajem.... nisam ocekivala da ce biti happy i slaviti do jutarnjih sati sto ce biti tatica, ali isto tako nisam ni ocekivala da ce se onako snervati... nakon njegovog monologa kako sad nije vrijeme i da bi bilo najbolje da abortiram... ja sam popizdila i izgovorila svega i svacega.... izmedju ostalog da meni i mom djetetu takav kreten i slabic kao on i ne treba, malo se smirio.... pa je prica krenula u drugom smjeru....... ali ogorcena jesam.... a ko ne bi bio???

jos smo u braku, ja i kcerka smo po dogovoru u inozemstvu jer je on rekao da trazim posao, kcerka jos nema 4 godine. svo vrijeme u inozemstvu nije se brinuo o nama, bili smo kod moje rodbine kcerka i ja. rekao je da ide u svoju zemlju i da ce se tamo ozeniti cestitom zenom, jer tamo moze imati 4 zene, a meni nece dati razvod nego ce me tako ostaviti kako ne bi mogla imati novog decka ili muza. uzasno povrijedjena usla sam u novu vezu, menstruacije su mi bile neredovne i nisam mislila da tako lako mogu ostati trudna. on kad je cuo poludio je. molila sam da mu se vratim, a trazio je da abortiram, nisam mogla jer sam znala da mi svejedno nikad ne bi oprostio. u inozemstvu sam sada 8 mjeseci, trudna sam 5 mjeseci, novi otac djetea ce priznati dijete ali ne zeli zivjeti sa nama (ima drugu vezu). moj muzgovori da ce pokrenuti razvod jer me ne zeli nazad, i to zeli tuzbu da dijete pripadne iskljucivo njemu da bi je mogao odgajati u islamskom duhu a aja sam nepodobna majka koja je zacela sa drugim covjekom u braku itd. ja sam predlozila da zivimo zajdno, a o novoj bebi cu se brinuti samo ja financijski sto je njemu najvaznije. nisam zasposlena, aon je direktor firme.

Veća bi mi grižnja savjesti bila da ubijem jednog mrava, nego li da sto puta abortiram.

Zdravo, ja sam imala 3 carska reza i posle treceg sam podvezala jajovode sada sam ponovno trudna i neznam sta bih uradila. Da li je rizicnije da abortiram ili da rodim to dijete.??

a gle, da si napisala topic ' ostala sam trudna s 19 s prvim deckom, da li da abortiram ili dam dijete na posvajanje ' svi bi ti pisali da zadrzis dijete, da dijete nije teret, da je to lijepo, da ces bit dobra mama itd... savim oprecno ovog sto pisu...

Primjer 1: Kad sam rekla dečku da sam trudna, nasmijao se i upitao:« Je li ti to mene zezaš », a kad sam mu rekla da je test pokazao trudnoću, poljubio me i rekao:« Pa to je divno »Divno je tebi, ali kako ću ja dogurati do mature rekla sam i predložila da abortiram, jer nas osim mature očekuje i studij, a to s djetetom neće biti moguće.

Oni, On, se udružuju u nakani da abortiram

Tek kada sam otišla u bolnicu s namjerom da abortiram dijete, liječnici su mi rastumačili sve opasnosti koje bi mi prijetile tijekopm trudnoće.

Znam vrlo dobro i niko mi nebi mogao da objasni taj osecaj da ga nisam sama dozivela.I kad se tu jos ubaci razmisljanje tipa.. pa mogu i da abortiram nije to tako strasno onda nastupa haos i u glavi i u dusi.

Želio je dijete, a kada sam ostala trudna, natjerao me je da abortiram.

Znam kako je odluka da abortiram u osmom tjednu trudnoće grozna, ali nisam se mogla nositi s činjenicom da bih mogla izgubiti još jedno dijete, kazala je Britanka Jodie Percival (25) kojoj su već umrla dva sina od genetske bolesti bubrega.

Prije zahvata, u afektu mi je rekao da abortiram.

Reći mi da imam pravo da abortiram mi je jednako kao da mi kažeš da imam pravo koknut svoje već rođeno dijete.

Ali ako tu ' logiku ' koristi za samog sebe (' ja ću biti loš roditelj, prema tome, bolje da abortiram nego da mi dijete bude nesretno ') - to mi zvuči skroz naopako.

Smatram, i ono što bi mene nagnalo da abortiram jest situacija kako naša država ima stav spram bolesnih i nemoćnih ljudi