bit judaizma jest izmišljanje boga koji bi bio praktičniji od totema i ' zlatne teladi ' kojom su ' bloot und boden ' narodi jasno teritorijalno omeđivali jurisdikciju svojih sadržajem obilnih bogova i mitova koji su do detalja opisivali kako su ti bogovi sjekli jedni druge na komade pa se zakopavali tamo ili ovamo sa tim da je neki penis vrlo bitan u toj priči. bit Judaizma je čiščenje od takvog pojma ' boga ', boga koji se može slikom ili imenom ili bilo kakvim ljudskoj spoznaji dohvatljivim atributom prikazati ljudima pa da ga oni uzmu zdravo za gotovo i sakriju se iza sigurnosti koju im pruža izostanak njihove dužnosti da svog boga iznova i iznova poštuju kao silu nezamislivo moćnu u svakom pogledu, silu koju mogu spoznati jedino tako što će živjeti i ponašati se sukladno Zakonu koji je taj bog objavio jednom od njih na nekom brdu i rekao mu da je on ' Onaj koji jest ' i da sve drugo što jest jest u odnosu na ovo (kefir) ili ono (šahčad-mnoštvo šahtova okupljenih na jednom mjestu), a da samo on, taj ' bog ' jest sam po sebi i nije u nikakvom odnosu sa Elisabeth Taylor ili šahčadi kad se uzvere na zidove pa plazi otvorenim poklopcima ne bi li progutalo penzinere ili turiste jer šahčad to voli kad se osokoli i krene u hajku... taj bog je ' Riječ '... on je Zakon, ispisan na kamenoj ploči koju Mojsije odmah lomi jer mu je narod u nedostatku sigurnosti salio neko ' zlatno tele ' (to ' zlatno tele ' je simbol svega onoga ritualnog, idolopoklonskog, statutarnog, dogmatsko-farizejskog u svakoj religiji koja je iznikla iz Abrahamove skupine semita koji su bili osuđeni na lutanje i možda im baš u svrhu preživlavanja tijekom tog lutanja nije odgovaralo zlatno tele koje bi morali četrdeset godina tegliti u krug kroz pustinju... puno je praktičnija ' Riječ ' i Judaizam je u svojo suštini apstrakcija boga na nespoznatljivo osim kroz ponašanje koje je poprilično praktično.

I zašto se ne bi spominjao Stari Zavjet pogotovu oni dijelovi koji su na Liniji Abrahamove vjere.

Pomalo nedefiniran s Abrahamove strane, jer mu, a ni mnogim kasnijim generacijama nije baš bilo jasno što to Bog očekuje od njega (njih), ali je JHW, barem neko vrijeme pronalazio načina da im to želi nedvosmisleno stavi do znanja.

Umalo zaboravih @Johanan, hvala ti na onom prijenosu Govor nadbiskupa Stepinca pred jugoslavenskim komunističkim sudom, 3. listopada 1956 i REZOLUCIJA VIJEĆA EUROPE O OSUDI KOMUNISTIČKIH ZLOČINA u kojem se naziru sljedeći potezi i Predsjednika i Hr Vlade, tj. priprema terena za osudu komunističkih zločina. naravno, do toga neće doći jer oni to žele nego jer se moraju uklopiti u EU strategiju već rekoh kako na Titovom grobu nema izložene petokrake Internacionalni vjetrovi masonerije su njihov sadašnji prioritet Nirnberški proces koji je išao za demoniziranjem nacije je završen Slijedi Novo Doba u kome se otvoreno kreće na Abrahamove potomke sa sinkretističkim planom dolaska njihovog mesije

Nije stoga čudno što su nakon lanjske rujanske nesreće vjerski aktivisti dijelili Abrahamove govore diljem zemlje i inozemstva.

Ono što trebamo, u ovom kontekstu u kojem govorimo, primijetiti je činjenica da se ovaj događaj dogodio u sasvim drugačijoj situaciji od one Abrahamove.

U današnjem čitanju imamo nov dokaz Božje brige za Abrahamove potomke koji su u egipatskom ropstvu.

Islamska je religija, kao jedna od tri Abrahamove religije, mnogo bliža pravovjernom kršćanstvu (Katoličkoj crkvi i većini pravoslavnih crkava) od svih drugih otpadničkih crkava i sekti nastalih tijekom i poslije demonsko-masonske reformacije.

Godine 1759. britanski general James Wolfe i njegova vojska započinju desetotjednu opsadu grada Québeca koji kapitulira nakon bitke kod Abrahamove visoravni (tijekom koje su smrtno ranjeni i Montcalm i Wolfe).

Elizabeta, njezina rođakinja, zbog toga je hvali (čuli smo u evanđelju): Blago tebi što si povjerovala da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina Marijina vjera je bila jača od one Abrahamove, punija od proročke, a zanosnija od vjere pisca psalama.

dragi moj rick, opet ja, obzirom da imam određenih zamjerki na pristup materiji. na sudu bi vas nekolicinu da ste odvjetnici otkantali zbog sugestivnih pitanja i navođenja svjedoka. naslov teksta je mogao biti isus bi bio protiv komunizma, kapitalizma, fašizma i protiv svih - izama jer je srž njegovog učenja suprotnost navedenih. razumije se da ne treba biti kolumbo i povezati to sa ustaškim režimom i konačnim ciljem stepincem i katoličkom crkvom. zbog čega smo doživjeli time warp, autor nije dobro povezao, no cilj opravdava sredstva. valjda je zanimljiv naslov, bit će više klikanja i valjanja u blatu suprotstavljenih opcija na radost prikupljenog puka u areni pollitika. riki je po običaju simplificirao stvari navodeći povijesne činjenice o judeji, zaboravljajući da je povijesna situacija, kao i danas bila vrlo turbulentna, između ostalog vladar židova u to vrijeme bio herod, koji nije bio židovske krvi, a pravo na vlast je crpio ženidbom sa židovskom princezom, što je bila velika crvena krpa potlačenim židovima. mala digresija, u to vrijeme više židova je živjelo na području današnje sirije, odnosno babilona, glede " povijesne utemeljenosti " i nekih mitova. poncije pilat je bio rimski upravitelj koji je imao klasični povijesni zadatak, od kako postoji država do šukera, prikupiti što više poreza i cijediti raju. židovske međustranačke stvari ga se nisu ticale dok se ne bi takli rima. premda je isus po učenju i stavu bio esen, njegove aktivnosti i poneka izreka daju naslutiti da nije bio loš niti sa zelotima (donosim vam mač, a ne mir, u getsemanskom vrtu ga hapsi kohorta (cca 500 ljudi), petar pri hapšenju rimskom vojniku otkine uho, što daje naslutiti da je isus osim što je bio trn u oku korumpiranom židovskom svećanstvu koje se otuđilo od naroda i postalo sebi svrha, bio protivnih i rimske okupacije, a vjerojatno i ekstremistima među njegovim sljedbenicima radi njegove naglašene pacifističke poruke i ekumenizma. smisao pilatovog pranja ruku je nedvosmislena, jer nakon rastjerivanja mjenjača novca u hramu, jahanja na magarcu i simbolike palminog lišća židovskom svećenstvu je bilo jasno da su to snažne i simbolične poruke novoga wannabe mesije koji je tražio reformaciju. nisu ga priznavali za mesiju smatrajući da je posljednji prorok bio malahija; bilo ga je lako servirati rimljanima jer je događajima u hramu pokazao da može potaknuti mase u revoluciju koja rimljanima nije svakako odgovarala. kamenovanje bi moglo prouzrokovati unutaržidovske sukobe između njegovih sljedbenika i protivnika, tako je je bilo najlakše predati ga rimljanima i proglasiti ga urotnikom. vuk je bio sit a ovce na broju. obzriom da je isus po ocu i majci vodio porijeklo od židovskog plemstva, moguće je da je čak i bio mesija, sa prilično neugodnim reperkusijama; u tom slučaju abrahamove religije židovstvo, kršćanstvo i islam bi izgubile fundamentalne razlike sa još širim reperkusijama, no to je domena fikcije i to ostavljamo kreši mišaku. rim je u to vrijeme bio na vrhuncu, njegove legije nepobjedive i bilo koji narod koji se ustao gadno bi nagrabusio; rimljani su tek prvi poraz doživjeli znatno kasnije od germana u teuteburškoj šumi. događaji u massadi to zorno prikazuju, neosvojivu utvrdu su osvojili vojnim genijem i tipičnom upornošću. poslije toga kršćanstvo je prešlo u ilegalu, i bilo izloženo strašnim progonima rimljana, dok netko nije shvatio da se može iskoristiti kao državna religija, no to je druga priča, a o ndh smo ovdje dugo raspravljali tako da ne vidim smisla raspravljati tko je i zašto kriv zbog dolaska pavelića i njegovog režima na vlast... evo dok čitamo da je pronađena nova masovna grobnica kod teznog, i dalje stoji činjenica da su titovi sljedbenici poubijali najviše svećanika od svih pobjednika u II svjetskom ratu, dok je u drugim državama to bilo reda desetak ljudi, ovdje je to bilo preko 600. - na. bajka o mitraljeskom gnijezdu (vidio bih tu budalu koja bi u jeku napada na samostan gore stavila mitraljesko gnijezdo i tako se izložila izravnom topovskom pogotku, to bi vjerojatno pojedini junaci sa pollitike i napravili;))) u samostanu u širokom brijegu je samo krinka za ratni zločin ubijanja nevinih svećenika na području današnjeg zagvozda od strane knoja. taj i ostali ratni zločini nikada neće biti procesuirani jer su počinitelji bili na pobjedničkoj strani, kao što douglas mc artur jednom reče za svoje poduhvate u japanu krajem rata. no kao što gospodin paro nedavno izreče, kršćanski je opraštati...

No čak i tada Abrahamove kušnje nisu gotove.

Cijeli Izrael divi se veličini Abrahamove vjere koja je postigla ono što je ljudski bilo nemoguće: rođenje nasljednika (Postanak 15,6; Rimljanima 4,18 - 22).

Jišmael i njegova majka Hagara morali su bježati iz svojega doma, ne zato što je Bog tako htio, već je to bila posljedica Sarine i Abrahamove umiješanosti i nepovjerenja u Boga.

Pogledaj kontrast između Tomine i Abrahamove vjere i jasno se može vidjeti kako primiti božansko iscjeljenje.

Bog je Abrahamu rekao da će imati potomstvo kao zvijezda na nebu. @Buđavi ne brini, ti ne spadaš u Abrahamove potomke.

Njegovo žrtvovanje bila je temeljna kušnja Abrahamove vjere, a ne znak da su tadašnji Židovi svome Bogu prinosili ljudske žrtve, što je bio običaj okolnih kultova politeizma.

Sve u svemu, premda nema remek djela, poput Posljednje večere iz franjevačkog samostana na Hvaru ili Benkovićeve Abrahamove žrtve, ili originale Tiziana kakve ima Dubrovnik, zbirka starih majstora Galerije umjetnina vjerno reprezentira jedno razdoblje likovnog života u Dalmaciji.

Kardinal Tisserant/prefekt Il Collegio Cardinalizo /: Cahiers Sioniens, VI, 1951. Neka primjer vjere Abrahamove da hrabrosti onima koji su je naučili cijeniti jevrejima, kršćanima i muslimanima nadahnjujući ih nepobjedivom vjerom u svemogućnost Onoga koji samo želi da odgovori molitvama onih koji Ga mole.

Također je predstavio slugu Božjega Josipa Stadlera kao svećenika, nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa kao čovjeka Abrahamove i Atanazijeve vjere, ufanja jednog Davida i don Bosca, ljubavi apostola Ivana i sv. Franje Saleškog.

Esther i Jerry posvetili su svoje živote da s nama podijele divne Abrahamove poruke, i čine to s radošću.

Marijina vjera je bila jača od Abrahamove, punija od proročke, a zanosnija od vjere pisca psalama.

To čini jer se uzdaje u Boga, koji vodi ljudske korake kao i Abrahamove.

Poslušnost Bogu i pouzdanje u njegovu riječ oznake su kako Abrahamove tako i Marijine vjere, a njezin je plod blaženstvo za njih same, ali i blagoslov za sve naraštaje.

Velika glad prisilila je Abrahamove potomke da odu u Egipat gdje su četiri stoljeća ostali u ropstvu.

Ali antropozofija se također protivi drugim baštinicima Abrahamove vjere: židovstvu i islamu.

Naravno, netko će pitati kakve veze ima miješanje katoličkih i hrvatskih krušaka i krumpira, ali na tu primjedbu može se mirno i rukom odmahnuti, jer je očito da iza mnogih takvih skandaloznih istupa (diljem svijeta), kao i iza onih koji su obučeni u umjetničko ili akademsko ruho, stoji kukasti rat bezvjerja protiv (sloge) Abrahamove djece, protiv kršćanstva općenito, a posebno protiv Katoličke crkve.

I mi ćemo rasti u vjeri ako slijedimo Abrahamove stope pouzdanja i predanja Božjoj volji u potpunosti.

Ime Abrahamove žene Sara egipatski je termin za princezu.

Nije li postala plodnom neplodna utroba Saraje Abrahamove da bi postala Sarom i u starosti rodila Izaka odredenog da bude onaj s kojim sam Ja imao sklopiti savez?